VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Klasno kršćanstvo / paradoks čistih

hethatiswithoutsin

Pitanje nad svim pitanjima je tko će se sutra usuditi u ime Isusa i Božjih vrednota proglasiti novu kastu i tko će spadati u tu kastu? Ja, vi, mi, oni?

Piše: Nikola Horvat

          Voli li Isus sve ljude ili i kod njega postoji klasifikacija na bolje i lošije, slabije i jače? Povijest ljudskog roda se često odvija po principu sinusoide: malo idemo gore, malo padamo dolje. Slično je i sa ljudskom mišlju i stremljenjima kolektivnog čovječanstva. Uspon konzervatizma uzrokuje opadanje naprednjaštva i obrnuto. U novijoj se povijesti itekako mogu prepoznati ovakvi trendovi. Uzmemo li povijesne čitanke i udžbenike lako ćemo uočiti da je vrhunac konzervatizma dvadesetog stoljeća bio u Njemačkom nacionalizmu koji je hranjen ultra konzervativnim domoljubljem prerastao u tešku ksenofobiju. Kako je taj uspon konzervativnog nacionalizma završio svi dobro znamo. Nakon tog neslavnog vrhunca uslijedilo je opadanje konzervativne misli, a mjesto je preuzela progresivna misao i pogledi usmjereni promjenama. Te su svjetske promjene toliko zarazile svijet da je čak i najkonzervativnija od svih konzervativaca – Rimokatolička Crkva odlučila okrenuti novu stranicu Drugim Vatikanskim koncilom. Ova je etapa doživjela svoj vrhunac u padu komunizma i Berlinskog zida, a nakon što su uslijedila mnoga uzastopna razočaranja, poput neoliberalističkog kapitalizma, promjene su počele nervirati prosječnog čovjeka. U takvoj atmosferi se malo po malo vraća potreba za konzervacijom onoga što se konzervirati da. Danas se porast konzervatizma može vidjeti u svakodnevnom životu. Nažalost, zdrava se mjera vrlo lako prelazi, pa kako vrijeme odmiče tako se i konzervatizam pomalo promeće u zvijer, baš kao što se progresivizam prometnuo u obliku tog nesretnog kapitalizma i globalne ekonomske krize, koja također nadolijeva ulje na vatru konzervatizma.

            Da bi se stvari zamrznule potreban je represivni alat koji će sustavno djelovati na um čovjeka. Možda je ponajbolji takav alat strah. U posljednje smo vrijeme bili svjedoci mnogih zastrašivanja, no ja bi se zaustavio na onom koji je dolazio od strane vjernika i koji velikom silinom pritišće prosječnog građanina ne bi li ga uvjerili da se stvari moraju konzervirati. Riječ je o borbi određenih vjerničkih, fundamentalističkih krugova koji se tobože bore za obitelj. O toj temi svi već sve znaju pa nema potrebe da objašnjavam. Problem cijele borbe je taj što je osnovno streljivo kojim se udara po građanima strah. Naime, u svojem su vjerskom zanosu posegnuli za teorijima zavjera svjetskih gay lobija, masonerije i tko zna koga još ne u kojima spomenute grupacije nastoje uništiti obitelj. Takve su teorije u najmaju ruku vrlo upitne, a ja bi se usudio reći da su to planski izmišljene konstrukcije kojima se s predumišljajem sije strah. Nadalje, koriste se jasnim odijeljivanjem grešnih i prljavih od dobrih i čistih, pritom se koristeći klasičnom poštapalicom da jako vole homoseksualce, ali ne vole njihov grijeh. U ovom trenutku stvari postaju prilično opasne jer se stvara „kasta“ ljudi čijih se namjera trebamo bojati i koji imaju za cilj uništiti najsvetije od svi svetinja, a k tome su još i legitimno proglašeni grešnima, prljavima, odijeljenima na temelju rigoroznih moralnih načela. Takva je kasta, unatoč velike ljubavi kojom ih obasipaju ovdašnji kršćani, zapravo nepoželjan faktor i tu će nepoželjnost i drugačijost legitimirati referendumom. Poznato?

            Jednom su u povijesti ta odijeljena i nepoželjna, prljava kasta bili „ljudožderi“ kršćani, u drugom trenu pogani, u trećem Romi, u četvrtom Židovi, a danas bi mogli biti homoseksualci. Pitanje nad svim pitanjima je tko će se sutra usuditi u ime Isusa i Božjih vrednota proglasiti novu kastu i tko će spadati u tu kastu? Ja, vi, mi, oni? Hoće li sve stati na referendumu i što ako netko odluči stati na žulj tim „demokratima“? Koliko dijeli te ljude „ljubavi“ od toga da u ime Boga krenu dati drugačijima ono što ih ide? Srećom, živimo u državi koja još uvijek drži konce u svojim rukama, i možemo se samo nadati da će tako i ostati.

            Isus Krist je bio prijatelj odijeljenih, prljavih i grešnih. Čisti i bezgrešni, oni koji su odijelili prljave od sebe nisu smatrali Isusovu logiku svojom logikom. U ime Boga su odijelili ljude, a Boga u ime Boga ušutkali. Paradoks čistih. Takav paradoks vlada među hrvatskim kršćanima danas: u ime Onoga koji prihvaća sve odbacuju svoje bližnje. Krasno kršćanstvo….ili bolje: klasno kršćanstvo. Valjalo bi podsjetiti tu silnu grupaciju ljudi koji od spolnog morala kuju zlatno tele, koji svojim definicijama direktno uzimaju od tuđeg dostojanstva i koji opasno polariziraju društvo da možda pripremaju paklene nevolje svojoj djeci, ako ih već ne pogađa nevolja nečije tuđe djece.

Oglasi

One comment on “Klasno kršćanstvo / paradoks čistih

  1. Anonimno
    09/06/2013

    Poštovani, slučajno sam naišao na ovaj vrlo zanimljiv post. Osobito me se dojmila zadnja rečenica! Nadam se da se nećete ljutiti što sam je citirao na svome blogu: http://teolog.blog.hr/

    Puno pozdrava! T.

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: