VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Kratko i opušteno o Marijinim ukazanjima

marija

Tobožnja ukazanja u vremenima kada se vjerovalo da su zvijezde rupice na nebeskom svodu što isijavaju sjaj iz raja gledajmo kao simpatični kiks i prihvatimo ih kao zgodnu tradiciju, ali nemojmo se vraćati unazad.

Piše: Nikola Horvat

Posljednjih su dana mediji uvelike izvještavali o svjetlećem kipu iz Međugorja koji je nakon 15 godina stagnacije prosvijetlio. Količina humora i kreativnosti u medijskom prostoru je eksplodirala, a svjetleći kip Gospe je postao broj jedan sprdancija većine nacije. Nasuprot racionalnijem dijelu populacije skrupulozni vjernici i međugorski apologeti našli su se uvrijeđeni silnim humorom, a hijerarhija Crkve šuti kao zalivena. U cijelom tom medijskom metežu na vidljivo su isplivale velike količine skeptičnosti, neznanja, pseudo znanja, naivnosti i učmalog tradicionalizma, a kada se sve zbroji nastaje jedna velika nula.

Istina, složio bih se sa domaćim biskupima i zajedno sa njima konstatirao da danas nije lako biti katolik. Oni tvrde, zbog zlog svijeta. Ovdje moje slaganje sa biskupima nestaje. Naime, teško je biti katolikom prvenstveno zbog katolika samih, ali i Crkve općenito, barem ove naše, domaće, koji u maniri Pija X. bježe od svijeta, razuma i suvremenosti kao vrag od tamjana. I iako mnogi katolici neće poduprijeti Vicku i njezin kip kao autentične, ipak suvisli glas se iz mnoštva vjernika nije čuo. Iz hijerarhije još manje. Kao da nedostaje volje i kompetencija da se stvari nazovu njihovim imenom. Da li je prosječnom intelektualcu neugodno ovih dana biti katolikom? Vrlo vjerojatno. Upravo je stoga, ali i zbog potrebe da se zloporabama jednom za svagda stane na kraj, potrebno raščistiti močvaru idolatrije, neznanja, politeizma i svega ostaloga što se danas veže uz Mariju. Crkva je kolektivno za to nesposobna, no gdjekoji glas drugog mišljenja možda kroz koje stoljeće donese prevagu….

 Marija bijaše Isusova majka, žena izvjesnog tesara Josipa, Židovka. Gdjekad je bila na istim mjestima gdje je njen sin blagovao sa, najčešće, ološem društva. Svjedočila je okrutnoj smrti svoga sina, a po uskrsnuću, kažu svjedoci, molila je sa prvom zajednicom. I….to je sve što sa sigurnošću znamo o ovoj ženi. Osim tih biblijskih impulsa na štovanje Marije, koje se pojavilo razmjerno kasno, odnosno tek početkom petog stoljeća, na širenje spomenutog fenomena utjecali su mnogi čimbenici: kult božica majki prednje Azije sa naglaskom na božicu Dijanu – pazi sad – djevicu koja je bila izuzetno čašćena od sirotinje, a čiji je blagdan bio – pazi opet – 13. kolovoza; zatim teološka suparništva; crkvenopolitički antagonizmi; a ponekad i osobne akcije crkvenih alfa mužjaka, poput posvemašnje manipulacije Ćirila Aleksandrijskog koncilom u Efezu 431. Narod tadašnjeg rimskog carstva nije bio previše obrazovan, a uvođenjem kršćanstva kao ravnopravne religije siromašniji sloj ljudi pomalo pronalazi utjehu u ovom poor-friendly pokretu. Ipak, starih se navada teško odricalo, osobito majčinskih božanskih figura koje su pružale utjehu od okrutnih božanskih očinskih figura, ali i okrutnog života. U konverziji na kršćanstvo priprostom je puku nedostajala ta majčinska komponenta a Marija se tu nametnula kao savršen nadomjestak infantilnoj pobožnosti prema specijaliziranim božicama. Ostalo je povijest.

Ipak, na zapad su teško prodirale marijanske pobožnosti. Čak ni kod Augustina, fanatika ortodoksije, ne nailazimo ni na himne ni na molitve Mariji, a ne spominju se niti blagdani. U Rimu se tek u šestom stoljeću u kanon uvodi Marijino ime, u sedmom se stoljeću tek sa istoka preuzimaju blagdani. Čudotvorna se snaga molitve Mariji spominje tek u desetom stoljeću. Nadalje, od 12. je stoljeća biblijsko „Ave Maria“ – u današnjem obliku, uz molbu za pomoć u smrtnom času. Zvonjenje zdravomarije potječe iz 13. stoljeća, a krunica iz 13. – 15. stoljeća. Svibanjske i listopadske pobožnosti nailazimo u 19. ili 20. stoljeću, baš kao i pojavu nekih Marijinih ukazanja, a tada tek kreću i nacionalni i internacionalni marijanski kongresi, ali i marijanske dogme.

Ovi podaci govore sami za sebe, no kult Marije kao da stoji neuzdrman koliko je duboko utemeljen u kristijanopoganskim glavama današnjih vjernika. Znam, prosječnom će vjerniku ovakve riječi biti šokantne i skandalozne, ali skidanje naočala tradicionalizma i straha je prvi preduvjet želimo li istinski zaživjeti Isusov nauk. Tradicija je dobra, ali ona nas poziva da je revidiramo, prilagodimo modernim saznanjima i nastavimo tamo gdje je ona stala, a ne da se ukopamo u njene korijene i zavezani na prekratki lanac lajemo na prolazeće karavane. Tobožnja ukazanja u vremenima kada se vjerovalo da su zvijezde rupice na nebeskom svodu što isijavaju sjaj iz raja gledajmo kao simpatični kiks i prihvatimo ih kao zgodnu tradiciju, ali nemojmo se vraćati unazad. Budimo hrabri i suočimo se sa činjenicama, sa zrelom vjerom koja od nas traži izniman intelektualni napor i askezu odbacivanja starih zabluda. Vjera je teška, a lakonska rješenja, čuda, kič, svjetlost, raskoš i ukazanja ostavimo nekome drugome, na nama katolicima  je odgovornost hoće li buduće generacije katolika kaskati u neopoganstvo i nevjeru ili će težim, ali putem Boga.

A Kip, što sa kipom, koja je boja korištena, tko ga je oličio, zašto, da li je pao promet u suvenirnici podno Vickine kuće, je li naručen sa e – baya? Posve nebitno. Bitna je jedna druga, pozitivna stvar, a to je da ta međugorska veš mašina novca, tvornica vjerskih fanatika i anarhističkih fratara, kamen spoticanja prosječnih vjernika, mas-halucinacija ide svome kraju. Nije li ovo potez očajnika, početak kraja trideseto-godišnjeg cirkusa u kojem se relativizirao zdrav razum, vjernika tjeralo u sklopove srednjovjekovlja, diviniziralo nekolicina duhovnih manipulatora i u kojem se vjernicima namjesto nade i živoga Boga nudila sjena, opsjena, rotirajuće sunce, vrteći križ, „fenomeni“ uvijek neuhvatljivi fotoaparatima i jeftina poruka? Možemo se samo tomu nadati, jer duhovna šteta koja nastaje ovakvim šarlatanskim metodama je nemjerljiva. Može li katoličanstvo bez ovakve Marije? Itekako, čak štoviše – mora!

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 28/09/2013 by in Inflacija duhovnosti and tagged , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: