VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Vatikanski kratki spoj?

pape

Postali smo politeisti, totemisti što se klanjaju ampulama krvi, kostima, zubima, jezicima i mumijama. Ipak, ako već ta tradicija mora postojati, treba je riješiti bilo kakvih interesa i politikanstva.

Piše: Nikola Horvat

                Iz Vatikana je odjeknula vijest o novim kanonizacijama, no ne o bilo kakvim kanonizacijama. Sljedeće, 2014. godine će Crkva u isto vrijeme kanonizirati dvojicu papa: Angela Giuseppea Roncallia – Ivana XXIII. i Karola Woytilu – Ivana Pavla II.

            Već sam prije koju godinu pisao o beatifikaciji Ivana Pavla II., pritom ne skrivajući šok i nevjericu zbog tog političkog čina. Tada sam odlučio da njegovu kanonizaciju, koja je bila pitanje vremena, neću popratiti komentarima, no situacija se drastično promijenila stavljanjem Roncallia bok uz bok sa Woytilom. Poruka koja je ovim činom odaslana iz Vatikana je zabrinjavajuća. No, krenimo redom.

            Ne bih želio pisati biografije o ovoj dvojici, sve se manje – više već zna. Roncalli je poznat kao Dobri papa, trebao je biti prijelazno rješenje nakon autokrata Pija XII. Ipak, pokazalo se da je taj starac sposoban za kudikamo veće stvari. Pokretanjem Drugog Vatikanskog koncila iz stuboka je okrenuo Crkvu i usmjerio je na kolosijeke zdravorazumlja. Nažalost, ubrzo je preminuo, a stvari su otišle tokovima kojima nisu smjele otići. Kako bilo, ovaj je čovjek u vremenu crkvenog beznađa, nasuprot svim očekivanjima i savjetima, poslušao glas u sebi i usprkos protivljenju otvorio vrata Crkve svijetu. Sa pravom se može reći da je to bio najveći događaj u povijesti Crkve još od prvih stoljeća kršćanstva i koncila iz Carigrada, Niceje, Kalcedona ili prijevoda Biblije na pučki latinski jezik iz pera svetog Jeronima.

            U drugom uglu ringa stoji Woytila. Čini mi se drugi ili treći papa po dugovječnosti vladanja Crkvom, odmah nakon Pija IX., ako se ne varam, te Petra koji po tradiciji mora imati prvenstvo, pa tako i po godinama vladanja. Ovaj je čovjek u vrlo kratkom vremenu osvojio srca vjernika, ali i svijeta te svojim nekonvencionalnim, glumačkim pristupom postao zvijezda. Vrtio je štapom za hodanje, plesao sa crncima, stavljao šešire i kape narodnih nošnji na glavu, kršio protokol kako je stigao. Pravi vragolan, što bi rekli. Ipak, iza te vanjštine krio se prilični autokrat sumnjive teološke pronicljivosti koja je kulminirala u tzv. teologiji tijela koja je u svojoj revolucionarnoj koncepciji zapravo prilično bolesna. No, na stranu sa time. Mnoge su knjige o problematici ovog pape napisane, ali ne i prevedene na hrvatski jezik. Valja posegnuti za njima. Woytilin je mandat uvelike bio kompromitiran raznim zakulisnim igrama i odlukama koje su bacile veliku sjenu na njegovo vodstvo Crkve: progon teologa, stavljanje u život Crkve novog, kontroverznog Zakonika kanonskog prava samo malo promijenjenog od onog iz 1917. koji je imao za zadaću postizanje potpune i stalne vlasti klera nad vjernicima laicima, stavljanje izvan zakona modernih struja teologija poput teologije oslobođenja ili feminističke teologije, razbacivanje kultom svetaca što je pogodovalo jačanju stare boljke Rimokatolika – štovanju svetaca u maniri najzagriženijih politeista, naginjanje potpunom tradicionalizmu u kojem se ženama jasno poručilo gdje joj je mjesto, ali ne zaboravimo i potpunu nesposobnost u pitanjima pedofilskih skandala, te majka svih sjena – bijeg od pravaca Drugog Vatikanuma, itd. Da skratim, koliko god ga voljeli, ne možemo ne vidjeti mnoge kontroverze koje su ga pratile i kojima je kompromitirao Crkvu za mnoge godine što će uslijediti. Sa druge strane, uopće ne sumnjam da je papa Ivan Pavao II. osobno bio dobar čovjek, da je imao dobre namjere i da se trudio. Nažalost, kako ja vidim stvari, u pitanjima upravljanja Crkvom potpuno je podbacio i napravio od nje Poljsku ultra-tradicionalnu filijalu.

            Prije koji mjesec, slušajući jednu radio emisiju katolički su intelektualci raspravljali o izabranju novoga Pape. U jednom je trenutku visoko obrazovana žena zaključila da ako pogledamo povijest od prije 150 godina vidjet ćemo koliko je papa proglašeno svetima. Prema tome, reče ona, nemamo se što brinuti, Duh Sveti osigurava da kardinali odaberu pravoga. Upravo ovaj primjer najbolje govori o pravim razlozima kanonizacija. Čini se da ta površna logika živo nastanjuje duše vjernika i da štancanjem svetaca u redovima svećenika, osobito papa, Crkva razvija kult toliko jak da čak i obrazovani soj vjernika biva zaslijepljen onime što navodno čini Duh Sveti. Koliko je to opasno pokazuje ovaj slučaj gdje se u kanonizaciju ide sa dvama papama koji su potpuni opozit jedan od drugoga. Sve što je prvi radio i za što je živio drugi je pronevjerio i odvukao na svoj Poljski mlin. Ovakvim se olakim poigravanjem i politiziranjem kultom svetaca bagatelizira nešto što je trebalo biti kršćanstvo. Kupuje se jeftina moć, razvija se kult ličnosti koji kao strijela ubodena u meso strši iz Tijela Crkve. Uvrnuti modus operandi koji je kroz stoljeća lutanja postao poput incestuoznog zlog gena nastavlja iskrivljavati poruku Isusa Krista čineći ga ideološkim oružjem za postizanje vječite moći. Zašto papa Franjo pristaje uz ove metode ostaje mi posve nejasno, s obzirom da je taj čovjek na jedan drugačiji način otvoren raskrinkavanju raznih crkvenih manipulacija i muljaža. Čini se da je zao gen poput metastaza inficirao veliku većinu Crkve, jer gledano realno možemo li Pija IX., Pija X. ili Pija XII. smatrati svecima? Dovoljno je samo pročitati njihove životopise, a da nisu plod vatikanskih hagiografa, i uvidjeti kratke spojeve, ili jednostavno razmotriti tko ih je i u kojim političkim uvjetima proglasio svetima. Dakako, te ljude smatram spašenima od Isusa Krista, ali manipulirati stavljanjem tih ljudi na pijedestal uzora i svetosti je teška manipulacija.

            Svjestan sam, prosječni vjernik će očajavati zbog ovih i sličnih riječi, zamrziti komentatora i još jednom u nizu pokretom ruke izgladiti riječi napisane prstom u pijesku uzimajući kamen sa tla. Crkva na to računa i s pravom trlja ruke na stotine tisuća što će se okupiti te nedjelje na Trgu da još jednom posvjedoče velikom paradoksu što izlazi iz Vatikanske tvornice snova. Samo, šteta što će u tom snu jedno časno ime, ime Ivana XXIII., biti pretaljeno u topovsku džulad pomno planirane ideologije kojom će se pržiti zemlja zdrave pobožnosti. Ova je problematika kudikamo šira od ovih tisuću riječi koje sam napisao, te smatram da se katolički vjernik mora zapitati pitanja koja se nameću sama od sebe. Mora sam početi tražiti odgovore bez da se zadovolji gotovim rješenjima koja mu se zatim serviraju kao jednom za svagda zacrtana istina.

            Dobro ste zaključili, ne slažem se sa praksom kanoniziranja i beatificiranja. Smatram da se time radi velika šteta nauštrb Evanđelja Isusa Krista, a samim time i šteta nauštrb vjernika. Postali smo politeisti, totemisti što se klanjaju ampulama krvi, kostima, zubima, jezicima i mumijama. Ipak, ako već ta tradicija mora postojati, treba je riješiti bilo kakvih interesa i politikanstva. Poruka koja će se ovim činom poslati je da više nije niti važno što si činio za života, već koju si službu obnašao. Uopće ne sumnjam da će i Ratzingera, kao velikog teologa i asketa koji je jedini u povijesti našao snagu Duha da mudro odstupi sa službe Pontifexa, vrlo brzo po smrti stati uzdizati u hagiosfere, iako je to povlačenje, kada se Ivanu Pavlu II. od strane medija savjetovalo da u svojoj bolesti odstupi sa Stolice, proglašavalo đavolskom napašću. Potom ide papa Franjo, evo ga, već sad golica vjernike to što se vozi autobusom, ali se isto tako pune uši voskom kada progovori o temama koje su svojevrsni tabu. Mentalni sklop vjernika kao da je programiran da papinstvo doživljava, tumači i interpretira kao unaprijed sveto diveći se trivijalnostima, upijajući tradicionalno i oglušujući se na nepodobno. Koliko je teško preveslati takve vjernike i usmjeriti vode na svoj interesni mlin?

Oglasi

One comment on “Vatikanski kratki spoj?

  1. Pingback: Vatikanski kratki spoj? | Križ života

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 01/10/2013 by in Crkvena politika and tagged , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: