VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Ne, gospodo biskupi, Crkva je ta koja ugrožava egzistenciju vjeroučitelja!

no-job-no-money-now-what

Jasno je da biskupi zastupaju svoju stvar, ali potpuno izvrnuti stvarnost i još jednom baciti vlastite vjernike, ovaj puta profesionalce obučene za crkvene službe, gladnim lavovima kako bi kršćanstvo još jednom prikazali progonjenim, je u najmanju ruku degutantno.

Piše: Nikola Horvat

Kako je izvijestila Hina, a prenio portal Jutarnjeg lista, Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić izvijestio je na konferenciji za novinare 18.10.2013. da su hrvatski biskupi na 47. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) izrazili nezadovoljstvo zbog potiskivanja katoličkoga vjeronauka u školama. Isto tako, mons. Hranić upozorio je da se reformom srednjih medicinskih škola onemogućuje predavanje vjeronauka u zadnja tri razreda. Time se, kako je rekao, vjeronauk gura u diskriminirajući položaj, a vjeroučiteljima, zbog smanjene satnice dovodi u pitanje egzistencija.

Čitajući ovakvo selektivno poimanje stvarnosti, gotovo potpuno izuzeto autokritike crkvenih velikodostojnika, čovjeka, teologa iole nezatrovanog ideološkom krvlju, šok izbija iz vlastitih cipela. Jasno je da biskupi zastupaju svoju stvar, ali potpuno izvrnuti stvarnost i još jednom baciti vlastite vjernike, ovaj puta profesionalce obučene za crkvene službe (katehete i teologe), gladnim lavovima kako bi kršćanstvo još jednom prikazali progonjenim, je u najmanju ruku degutantno.

O čemu se radi? Naime, pozicija vjernika laika nikada kroz crkvenu povijest, osim ako izuzmemo prvih stotinjak godina kršćanskih vremena kada svećenstvo unutar mlade zajednice nije niti postojalo, već su svi bili jednakopravno stado, nije bila baš laka. Uvođenjem kaste odijeljenih Crkva je zapravo više izgubila nego dobila, ali ta sama kasta – svećenici su se lako izdigli i iskreirali Crkvu prema modelu moći. Od tada pa naovamo odnos prema laicima tapka na mjestu. Drugim Vatikanumom stvari su se trebali pomaknuti, ali u najvećem broju glava stvari su ostale tamo gdje su bile i prije njega. Ipak, laici su u zadnjih pedesetak godina uvelike prodrjeli u teološke vode,  te se nametnuli kao profesionalna pomoć svećenicima na župama u ulozi ekonoma, savjetnika, pomoćnika, organizatora, vjeroučitelja. U tom sustavu razvili su se i mnogi modeli funkcioniranja te simbioze svećenik – teolog laik. Kao dva najčešće korištena modela isplivali su model plaćenog suradnika i model volonterstva. Na zapadu je broj svećenika odavno u drastičnom padu i kler je shvatio da bez pomoći laika teško da mogu ostvariti značajnije pastoralne rezultate. Uzmemo li k tome i zapadnjački mentalitet koji podrazumijeva da je radnik vrijedan svoje plaće jasno je koji se model počeo primjenjivati na zapadu. Dolaskom demokracije hrvatski su biskupi također morali odabrati model po kojem će funkcionirati u svojoj suradnji sa teolozima laicima. Domaći su biskupi, sukladno već poslovičnoj gramzivosti odabrali model volonterstva gdje su svi župljani koji su voljni pozvani pomagati kako tko zna i prema vlastitim afinitetima i mogućnostima. Naravno, južnjački „lako ćemo“ mentalitet, koristoljubivost i mlitavost kumovali su tome da su župe postale pazari svaštarenja, a svećenike su okružili ljudi nikakvog teološkog znanja gdje se više ne zna tko pije tko plaća. U međuvremenu se navrat-nanos krenulo sa izobrazbom velikog broja teologa i kateheta kako bi popunili rupe u školskom sustavu gdje se zapošljavalo kako se koga stiglo. Ta je stihija neko vrijeme davala ploda jer su se mjesta vjeroučitelja bila itekako slobodna. No, to nije moglo ići unedogled, pa su se prije koju godinu teolozi i katehete počeli nagomilavati na burzi rada, osobito u Zagrebu gdje se svaki na školovanje doseljeni student osjeća pozvanim i ostati. Katolički bogoslovni fakulteti su u tom periodu postali tereni za znanstvene karijere  svećenika na kojem se i danas upražnjavaju mnoge opsesije i gdje se i danas znanstvenim radom, između ostalog, kompenziraju poteškoće samotnjačkog i homosocijalnog načina života.

Dakle, presložimo stvari i izbacimo jeftinu ideologiju i auto viktimizaciju iz govora. Crkva nosi najveću odgovornost za to što su danas teolozi i katehete egzistencijalno dovedeni u pitanje, i to zbog dva razloga:

  1. Odabrali su model suradnje sa teolozima laicima koji podrazumijeva volonterstvo u svim segmentima, do te mjere da se od vjeroučitelja očekuje, pod prijetnjom sankcija, da sudjeluju u pastoralnim djelatnostima u župi, a sve da se slučajno ne izgubi koja kuna iz blagajne
  2. Mas proizvodnja teologa i kateheta bez ikakve revizije i plana zapošljavanja, a sve to zbog samodostatnih tendencija svećenstva gdje im je KBF poligon za upražnjavanje znanstvenih karijera koje bi, da nema potrebe za tolikim brojem profesora, morali ili zaboraviti ili graditi izvan granica domovine, s obzirom da su na hrvatskim sveučilištima, koji su mentalitetski još u dubokom socijalizmu, teolozi potpuno nepotrebni

Nonšalantna i bahata nebriga za svoje vjernike kao da je već postala svakodnevica kleričke Crkve. Vjernici, čini se, vrijede samo kada se treba prikazati brojčano stanje zbog uzimanja novca iz državne blagajne, kada daju od svoga vremena i znanja bez da ih se plati, kada čine bezličnu masu koja poslušno kima glavama na misama, kada služe kao topovsko meso namijenjeno bijesnim biskupskim i svećeničkim eskapadama u kojima se žele nametnuti kao žrtve zataškavajući svoje grijehe, štoviše prikazujući ih kao grijehe drugih. Crkva ima novaca, to nije nikakva tajna, a poneke zabačene župe koje ispadaju iz statistike bi se dobrom preraspodjelom lako dovele u deblji plus. Mentalitet zgrtanja i posvemašnjeg iskorištavanja vjernika je duboko ukorijenjen u glavama  klera, a dobrobiti zaposlenog laika teologa u župnom pastoralu se sustavno prešućuje. Nije li i profesor Željko Tanjić javno izrekao da Crkva nije burza rada i da nije njihova zadaća brinuti se o zaposlenju teologa i kateheta? U takvoj psihotičnoj atmosferi

postavlja se pitanje tko je i kada postavio kler kao apsolutni smisao Crkve i kada će doći kraj malverzacijama domaće Crkve koje se uvijek i redovito slamaju na leđima naivnih vjernika? Ako nije dozrjelo vrijeme za potpunom reformom i preustrojem ovakve Crkve i crkvene hijerarhije koja se ponaša maćehinski, superiorno i potpuno u suprotnosti sa naukom Isusa iz Nazareta, onda ne znam kada će doći? Jedino, možda je žalosnije od makinacija crkvene hijerarhije to što domaći vjernici šute kao prebijena kuja podvijena repa koja čeka da je se još jednom opali kad posegne za oglodanom kosti što joj je velikodušno dao zli gospodar. No, kuja, koliko god bila ponižena i dalje ima oštre zube, samo, hoće li se toga sjetiti?

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 40 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 47,848 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: