VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Sa Franjom stvari su drugačije

3_popes

Moramo biti svjesni da su mnogi ljudi uložili enormne količine ljudskog napora, vjere i rada u način pod kojim su stvari funkcionirale za vrijeme Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Zapravo je normalno da će takvi ljudi biti uznemireni čak i pri malom zakretanju smjera.

Izvor: National catholic reporter

Sigurno ste vidjeli ili čuli ovakve citate:

„Vjerska i svjetovna ljevica grubo misinterpretira izjave pape Franje.“
„Sramotno je da netko manipulira riječima pape Franje da bi nas dobili na stranu svojih ciljeva.“

„Papa je zapravo želio reći….“

Takve su izjave postale – posebno za one koji ne žele promjene u Crkvi – način dovođenja u pitanje svake ideje da bi papa mogao biti drugačiji, osim na kozmetičkoj razini, od svojih predšasnika ili od Crkve od koje stoljeće ranije. Vidjeli smo slične argumente kod hermeneutike diskontinuiteta i kontinuiteta, često od istih zagovornika, Drugog vatikanskog sabora.
Kod Franje vidimo veliki diskontinuitet u odnosu na papu Benedikta XVI. i papu Ivana Pavla II. i kako Franjinu apostolsku pobudnicu možemo bilo kako shvatiti osim kao poziv na diskontinuitet?
Za vrijeme sede vacantea 2005. praktički je bilo nemoguće izgovoriti kritiku protiv papinstva Ivana Pavla II., a razlozi su bili razumljivi. On je bio velikan svoga vremena i poveo je Crkvu duž dramatično novih puteva svjetske scene. Zbog tih će zasluga uskoro biti proglašen i svetim.
No, John Allen iz National Catholic Reporter-a je kritiku izrekao u papinoj osmrtnici: Ivan Pavao II. je ostavio svijet još tješnje ujedinjen njegovim dijelima, ali Crkvu još više podijeljenu. Izvan Crkve, napisao je Allen, gradio je mostove; iznutra, bio je zlostavljač.
Kada je Benedikt odstupio sa Svete stolice – bio je to hrabar čin čovjeka koji vjerojatno nikada neće dobiti zasluge koje zaslužuje za suočavanje sa velikom krizom koju je naslijedio od svoga predšasnika – kardinali su izražavali kritiku na klerikalizam, Kuriju i vođenje Crkve.
Činjenica je, znali su da se stvari moraju mijenjati brzo i radikalno. Za vrijeme zadnja dva pontifikata Crkva je izgubila veliku količinu moralnog kredibiliteta. Svaki puta kada bi došlo do novog vala zlostavljanja iz neke nove Zemlje, svijet je postajao sve uvjereniji da je Crkva oštećena i da se na njeno vodstvo ne može računati.
Pretpostavimo činjenicu: Franjo se neće upuštati u strmoglave promjene crkvenog učenja, štoviše, pitanje je hoće li uopće zagovarati ikakve promjene. Isto tako, sigurno neće mijenjati crkvene dogme.
Ako to znači da je Franjo u kontinuitetu sa svojim prethodnicima, onda da, ništa se neće mijenjati. No, to je kao da kažemo da je Barack Obama u kontinuitetu sa Georgeom W. Bushom, odnosno sa Billom Clintonom, i tako dalje. Nitko od njih nije osporavao fundamentalne ustavne slobode; no niti jedan od njih ne bi zagovarao povratak ropstva ili odlučio da žene više nemaju pravo glasa.
Kako bilo, svaki od njih je svijet gledao drugačije i vidio odgovornost vlade i politike drugačije. U tom pogledu, oni mogu biti u priličnom diskontinuitetu jedan naprema drugom.
Vrijeme je da stavimo na stranu pokušaje da oblikujemo papinstvo prema vlastitim željama. „Kontinuitet“ i „diskontinuitet“ su sada ekvivalent za izvlačenje smisla iz crkvenog konteksta. Kao što je inače slučaj sa izvlačenjem iz konteksta a potom objašnjivanjem kompleksne stvarnosti, to završi tako što prenese vrlo malo kvalitetnog značenja.
Mnogi su u Crkvi bili razočarani prošlim papama, ali su prihvatili stanje zbog mnogih razloga. Jedan od njih je i uvjerenje da je Božja crkva veća od skandala, svađa i zastranjenja crkvene hijerarhije.
Moramo biti svjesni da su mnogi ljudi uložili enormne količine ljudskog napora, vjere i rada u način pod kojim su stvari funkcionirale za vrijeme Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Zapravo je normalno da će takvi ljudi biti uznemireni čak i pri malom zakretanju smjera. Na vrlo smo nelagodne načine naučili da Crkva nije savršeno društvo, kako su pape to izrekle, te da je promjena ponekad nužna. Stvari su drugačije pod papom Franjom. Ne ustručava se prvo pristupiti pastoralnom teologijom, a tek onda posegnuti za moralnim i kanonskim zakonima. Ako je to pogrešno, moramo konstatirati da je Crkva preživjela mnogo gore od toga.
Niti jedan papa nije savršen; niti jedna kršćanska zajednica, igdje, nije potpuni izraz punine Božje. Koliko god uporna može biti naša želja za božanskim, mi smo ipak samo izraz Boga. U dobru i zlu, na nama je da uzvratimo Bogu da bude prepoznatljiv svijetu. Koliko god su Ivan Pavao II i Benedikt XVI. doprinijeli papinstvu veličanstvenim mislima i djelima, isto je tako bilo očito da su ozbiljne pogreške i duboka korupcija preuzele dobar dio crkvenog djelovanja i političkog aparata. Kardinali su prepoznali potrebu za promjenom. Glasali su za nju.
„Sanjam o opciji misionarenja“ piše Franjo u „Radost Evanđelja“, a misli na misionarski impuls koji je sposoban sve transformirati, tako da crkveni običaji, načini funkcioniranja, vremena i rasporedi, jezici i strukture mogu biti prikladno kanalizirani za evangelizaciju današnjeg svijeta; radije to nego da se Crkva sama konzervira.

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 12/12/2013 by in Sa drugih stranica and tagged , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: