VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Prokleto sjeme – NADA

pos

Čovjek u svojoj slobodi posjeduje moć neizmjernu, moć što sažiže nadu, što mijenja promjenjeno, moć koja od novoga čini hrđavo i trulo. Takva je moć podvojila nadu i učinila od nje blještavi privid

Piše: Nikola Horvat

Nisam jednom proveo Božić u očaju i beznađu. Gledajući zajedništvo i ushit, kič; slušajući smijeh; njušeći miris raznih složenaca i pečenki; prezirući sezonski altruizam suzama sam proklinjao nadu i radost koje su se poput neke vrišteće reklame pokušale nametnuti snagom dvotisućljetne inercije. Da, sam, bez igdje ikoga, promatrajući žamor, pjesmu i veselje drugih osjetio sam paklenost navještene nade koje nema. Prepuna usta prigodnih pamfleta, sladunjavi ispadi, šećerni pogledi…sve je to obeznađeni Božić. Znate o čemu pričam, i vi ste ga osjetili!

Rođeni Bog je uistinu nadonoša, promijenitelj, onaj što uvijek čini novo. No, čovjek u svojoj slobodi posjeduje moć neizmjernu, moć što sažiže nadu, što mijenja promjenjeno, moć koja od novoga čini hrđavo i trulo. Takva je moć podvojila nadu i učinila od nje blještavi privid u kojem je postala jeftini šund, a beznađe je, taj odbačeni i omraženi ostatak, postalo potpuni smisao. Takva je moć od Spasitelja napravila nakaradnog Šveda, sladunjavo plavo derište što jednom godišnje sije materijalistički teror, a od nade kurvu koju jeftino možemo kupiti posječenim drvetom, staklenom kuglicom i kojim komadom mesa. Svatko pametan zna sve o tome, no nikoga nije briga za sablažnjivi Božić bez nade. Nitko ne mari. Barem dokle ima za platiti svojoj kurvi. Evo, koliko para toliko muzike. Samo neka se skine, neka pokaže sise, ako ništa drugo! Masa će zapljeskati, štoviše poluditi.

Božić bez nade u srcima napuštenih, u jadnicima što zaziru od vesele pijanke, u od Boga odavno napuštenim dušama što tumaraju suznom dolinom obezvlašćeni smisla, u bijesnim radnicima što polnoćku čekaju u mokrim cipelama obližnje kanalizacije masno psujući Boga, u onome što proklinje Božić i obećanu nadu koju ni ovlaš ne osjeća. Tu, u tom beznađu je sjeme nade koja u tmini trune i kao da nikada neće niknuti. Tu, u toj guduri fekalija i gnoja leži Bog zajedno sa svojom nadom, tim prokletim sjemenom. A kada iz tog gnoja nikne, i to ono posljednje, najdublje zakopano sjeme, tek tada možemo odmotati celofanske poklone, stisnuti tipke orgulja i posljednji put prosuti laž o nadi, jer do tada nada dolazi tek sa posljednjim udisajem. Niče li to sjeme ovoga Božića?

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 24/12/2013 by in Razmišljanja and tagged , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: