VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Progledati u bojama

boje

Ma pusti, on je…“ Slično tome obično započinju rečenice u kojima se banalizira stvarnost na način da je se gurne u stereotip. Nakon toga slijedi hitra presuda prijekog suda: „A, jel’…“ I tako su ekspresno riješene nedoumice, nije potrošena suvišna energija za analizu situacije, spremni smo za novi okršaj, kao dobro istrenirani vojnici. Ali, ostaje pitanje koliko je pritom propušteno.

Piše: Ivan Novak

Čovjek je sklon stereotipima. Brzo svrstava stvari, ljude i pojave u svoje police, etiketira ih i spram njih zauzima neopozivi stav. Razlog toj sklonosti je evolucijski. Veće izglede za preživljavanje imali su oni koji su brzo reagirali već na naznaku prijetnje. Sklonost redefiniranju nije poželjna kod bespoštedne borbe za resurse. Životne su okolnosti danas drugačije, ali pobjeđivanje evolucijskih zadanosti zahtijeva mnogo truda, kao što je npr. slučaj i s kontroliranjem treme, odupiranjem prejedanju, ili pak liječenjem slomljenog srca, što su sve prahistorijski atavizmi koji nas opterećuju nasuprot našoj volji.

Non quis sed quid (ne tko nego što) latinsko je upozorenje protiv stereotipa. S kršćanskog stajališta riječ je o vrlo važnom upozorenju, jer se čitava Biblija može čitati u kontekstu te opomene. Stari zavjet opisuje put Židova, malog i slabašnog naroda kojeg okružuju veliki i moćni susjedi. Po logici stvari oni bi morali biti pokoreni i asimilirani poput tolikih drugih kroz povijest, ali se ipak održavaju i napreduju jer je Bog na njihovoj strani. Novi zavjet pak opisuje put Isusa Krista, koji potječe iz Nazareta, odakle ne dolazi ništa dobro (Iv 1,46). On je tesarov sin i sukladno stereotipima ne bi trebao biti baš poseban (Mt 13,55), no postaje Spasitelj svijeta, jer je Bog s njime.

Ako krenemo dalje, možemo i povijest Crkve čitati s aspekta pobjede nad stereotipima, ali i padanja pod njihovom napašću. Rimsko Carstvo je kršćane isprva smatralo beznačajnom istočnjačkom sektom, štovateljima mrtvog boga, te ih se, piše Tacit, ubijalo iz razonode. S Konstantinom se situacija stubokom mijenja, pa će uskoro Crkva nalaziti svoje sektaše i njih tamaniti, samo sada više iz patetike nego iz razonode. Zbog takve agende ona pak danas biva stereotipizirana kao protivnica znanosti i napretka.

Sličan bi se prikaz mogao ponuditi i za povijest gotovo svakog društvenog fenomena, npr. demokracije, umjetnosti, feminizma, radničke klase, homoseksualaca, modne industrije, medija, drugih religija, nacija, itd. Svi su oni prošli ili prolaze put od objekta do subjekta stereotipa i nazad. Vrlo su rijetke iznimke kada se uspijeva izići iz tog začaranog evolucijskog kruga. Isus i drugi pojedinci čije junaštvo slavimo pokazuju kako je to ipak moguće.

Nazvao sam ga gore Spasiteljem svijeta, iako se ta sintagma čini zastarjelom i danas je razumljivija kad se veže uz nekog strip junaka. No, čovječanstvu je, vidimo, zaista potrebno spasenje, izbavljenje od animalnosti kojoj je podređen. Jednoumlje je bestijalna rabota, antikršćanska u svojoj srži. Monokromno gledaju gotovo sve životinje, mi bi trebali u bojama kao ljudi.

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 14/04/2014 by in Gost komentator and tagged .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: