VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Arhitektura kulta papinstva

sveti

Neću ulaziti da li je Ivan XXIII. bio svet. Po mom sudu možda bi se to i moglo zaključiti, no problem se javlja u metodama koje Crkva uporno koristi, odnosno malverzacijama svetime. U što se pretvorilo štovanje svetaca nego u neopoganizam, u politeizam obojan kršćanskim bojama.

Piše: Nikola Horvat


Već sam jednom pisao što mislim o svetosti Ivana Pavla II. Taj je članak potaknuo malu buru reakcija vjernika tradicionalaca. U Hrvatskom medijskom prostoru, unatoč crkvenoj umišljenoj paranoji, nema prostora za objektivnu kritiku Crkve i crkvenih velikodostojnika, osobito iznutra, osim sporadičnih, marginaliziranih primjera, pa su vjernici većinom sačuvani od drugačijih mišljenja, od oštrih analiza, od surove stvarnosti. U takvom okruženju kada pod oči vjernicima dopadne ovakav tekst, ili onaj koji sam pisao uoči beatifikacije Ivana Pavla II., događa se šok, negacija, a onda najčešće slijedi vrijeđanje, baš poput onog kada su me zatrpali mailovi revnih katolika punih maštovitih kletvi i uvreda, a samo zato jer sam napisao nešto što oni nisu željeli vidjeti.

No, na stranu sa time. Gledajući svo komešanje i akciju oko kanonizacija sjetio sam se jedne emisije na radiju koja je govorila o konklavama. Tada sam čuo paradigmu govora koji obrazlaže zašto se uopće toliko forsira sa kanonizacijama papa. Naime, jedna je mlada katolkinja potaknuta raspravom o izboru novog pape uskliknula kako uopće ne trebamo sumnjati u odluke kardinala. Rekla je da ako pogledamo dvadeseto stoljeće od devet papa njih šestorica je proglašeno svetima ili su u procesu beatifikacije, te da ta činjenica dokazuje prisutnost Duha Svetoga na svim konklavama.

Naravno, istina je malo drugačija i tko se iole razumije u povijest papinstva jasno mu je da su mnogi od “svetih” papa bili sve samo ne sveti, a možda je najbolji primjer papa Pio X. – antimodernist koji je svojim odlukama katoličanstvo unazadio kao malo tko prije njega. Izjava ove mlade intelektualkinje zapravo najbolje prikazuje zašto se inzistira na beatifikacijama i kanonizacijama papa – time se stvara pseudo grandiozna slika vatikanskih monarha u svrhu jačanja utjecaja na svijest i savjest vjernika, kako bi se  još više učvrstila pozicija moći u kojoj vjernici neće dovoditi u pitanje odluke i zakone vrha Crkve. Takva je politizacija svetošću, koja se uredno njeguje već stoljećima, dovela do velikog kulta ličnosti sličnog onome kakav se prema državnim vođama njegovao u komunističkim zemljama. Nažalost, vjernici tu analogiju iz nekog razloga ne vide i najčešće nastavljaju nekritički obožavati svakog papu koji zasjedne na Svetu stolicu, a klerička, činovnička i pastoralna mašinerija marljivo radi na održanju takve prakse.

I kanonizacije Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. čini se da nisu ništa drugo do pomno isplanirano građenje kulta papinstva. Zašto to mislim? Ta pogledajmo samo metode kojima se izgrađuje kult. Meni su kao čovjeku koji ne uzima stvari zdravo za gotovo takve metode, poput nekritičkog mantranja o veličini čovjeka ili namjerno uzrokovane sljepoće za pogreške dotičnog “sveca” ili neprekidnog svjedočanstva ljudi koji govore o svecima kao o bogovima,  zastrašujuće…ili, što kažete na 3D live projekciju kanonizacije u Cinestar kinima? Crkva koja inače zazire od liberalnog konzumerizma sada nudi the best of suvremenog potrošačkog društva. Izgradnja kulta ličnosti ne bira sredstva, cilj je, očito, jako svet.

Nadalje, uzmimo Ivana Pavla II. i njegov život. Bio je specifičan, bio je zanimljiv, kontroverzan, ali možemo li ga baš toliko ići pozlatiti da ga stavimo na oltar, nisam baš siguran da je to ispravno. Površnim analizama i nasjedajući na metode građenja kulta koji se ovio oko ovoga pape možemo naprečac zaključiti da je bio svetac.

Taj je papa zazirao od kritike iznutra i sjekao ju je snagom svoga autoriteta. Kakvu nam poruku šalje Crkva ako se takvog čovjek proglašava svetim? Melchior Cano, veliki dominikanski teolog, je još u 16. stoljeću izvrsno zaključio: „Petar nema potrebe za našim lažima ili laskanjima. Oni koji slijepo i nekritički brane svaku odluku Vrhovnog Svećenika, upravo su oni koji najviše potkopavaju autoritet Svete Stolice – oni uništavaju, umjesto da jačaju crkvene temelje“, a upravo se takvim ljudima papa Ivan Pavao II. okruživao, dok je ove druge otvoreno rezao. Što ćemo sa pronevjerom Drugog vatikanuma, eskalacijom pedofilskih slučajeva, zataškavanju za vrijeme njegova pontifikata i još gomilom ostalih velikih propusta i pogrešaka?

Sjetimo se što je Hans Kung naveo kao glavne probleme pontifikata Ivana Pavla II.:

– Umjesto modernizacije u evanđeoskom duhu povratak prerašćenoj tradiciji – rigorozne moralističke enciklike, tradicionalističko-imperijalistički katekizam
– Umjesto kolegijalnosti pape i biskupa nastupio je rimski centralizam izražen kroz imenovanja biskupa i teologa nauštrb interesa lokalnih crkava
– Umjesto otvaranja Crkve svijetu nastupili su prigovori oko navodnog prilagođavanja Crkve svijetu, te je nastupilo i poticanje na tradicionalnu pobožnost
– Umjesto dijaloga nadošao je inkvizistički duh i odbacivanje slobode misli i učenja unutar Crkve
– Umjesto ekumenizma naglasak se vraća na uskogrudni katolicizam

Da stvar bude paradoksalnija zajedno će s njime biti proglašen svetim i papa Ivan XXIII. U mojim očima to izgleda kao da na arhitektonskom natječaju nagradite arhitekta njujorškog WTC-a, a zajedno s njime i dvojicu priučenih pilota koji su ih srušili. To jednostavno ne funkcionira, a najveći je misterij kako to ljudi, vjernici ne vide?

Neću ulaziti da li je Ivan XXIII. bio svet. Po mom sudu možda bi se to i moglo zaključiti, no problem se javlja u metodama koje Crkva uporno koristi, odnosno malverzacijama svetime. U što se pretvorilo štovanje svetaca nego u neopoganizam, u politeizam obojan kršćanskim bojama. Mnoštvo specijaliziranih svetaca koji nas riješavaju raznih problema, bolesti, nevolja. Jedan za bolji vid, drugi za bolji urod, a treći za beznadne slučajeve. Poput kakve duhovne politeističke ljekarne u koju idemo po lijekove – po specijalizirana mala božanstva čije bi živote trebali nasljedovati, a čije su karakteristike uvijek i obavezno isti troključ: poslušnost Crkvi, čistoća i pravovjerna pobožnost s naglaskom na Mariju.

I ova dvostruka kanonizacija je čin politiziranja Crkve. Čin jedne ideologije koji ima za zadatak zadržati pravac otupljivanja vjernika kako bi autoritet papinstva i u budućnosti bio nepoljuljan. Pitanje je samo za što će biti specijalizirani novi sveci. Čini se da je katolicizam duboko zaglibio u ideologiziranje vjere kada niti suvremeni sinovi Crkve, poput pape Franje, uopće ne vide problem u tom bagateliziranju svetaca i svetoga, a što je ponovno aktualizirao Ivan Pavao II. svojim duhovnjačkim populizmom i masovnim kanonizacijama. Cijeli taj čušpajz vjernici s velikim tekom jedu, štoviše, traže repete. Čini se da se po ovim pitanjima stvari neće još jako dugo pomaknuti s mjesta, no, imajmo nadu, jer jednom kada se s oltara makne čovjek tada ćemo jasnije vidjeti Bogočovjeka – Isusa Krista, jedinog uzora.  Do tada navucimo kape, uzmimo zastave i vuvuzele u ruke i glasno navijajmo. Dok je kruha i igara očito je da će i vjernici biti zadovoljni.

Oglasi

3 comments on “Arhitektura kulta papinstva

  1. Pingback: Nikola Horvat: Arhitektura kulta papinstva | Gledišta

  2. Lucius
    28/04/2014

    Nemojte se ljutiti na moju dobronamjenu kritiku, ali cijeli Vam se ovaj tekst svodi na jedno veliko “Crkva kanonizira ljude koji se meni ne sviđaju, pa se meni ne sviđa ni takva crkva.”

  3. perica
    01/05/2014

    Slažem se s Luciusom. Vrlo crno-bijeli pogled na kanonizacije, da ne kažem površan. Znaju se uvjeti proglašavanja blaženim/svetim nekoga, a kategorija “sviđa mi se taj, a ne ovaj” nije jedna od kategorija koja se razmatra. Ako je Crkva nekoga proglasila svetim, onda katolik ima dužnost vjerovati da je tome tako, ali jednako tako ima slobodu (ne)utjecati se za zagovor kome hoće….pitam se, ima li autor ovoga bloga običaj moliti krunicu? Samo usputna misao koja se nameće nakon čitanja ovoga članka…

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 26/04/2014 by in Crkvena politika, Inflacija duhovnosti and tagged , , , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 40 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 47,848 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: