VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Od nasljednika ni N

bajsagi

Danas, kada u Crkvi nasušno nedostaje odvažnih filozofa i teologa i kada se svaka izgovorena riječ važe na vagama pravovjernosti i ideologije, važno je ukazati na kvalitetne ljude

Piše: Nikola Horvat


U četvrtak 8. svibnja 2014. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu je organizirao IX. dies theologicus s temom “Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić: Filozofski i teološki tragovi i putokazi”, a koji se održao u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu.

Ovogodišnji dies je bio posvećen obljetnicama smrti dvojice uglednih profesora i dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta: prof. dr. sc. Vjekoslava Bajsića i prof. dr. sc. Tomislava Janka Šagi-Bunića. Tko god se imalo razumije u teologiju ova imena mu nisu strana. Općenito, pokoncilska teološka scena u Hrvatskoj, unatoč nepovoljnim uvjetima zbog komunističke represije nad Crkvom, je bila na visokoj razini. Ipak, ova dvojica teologa, uz svakako i Josipa Turčinovića, na poseban su način označili ta vremena. Danas, kada u Crkvi nasušno nedostaje odvažnih filozofa i teologa i kada se svaka izgovorena riječ važe na vagama pravovjernosti i ideologije, važno je ukazati na ove ljude, time više jer nasljednika ovih ljudi u kleričkim krugovima nema na vidiku.

A kako bi stekli malo bolji dojam tko su bila ova dvojica teoloških velikana evo nekoliko misli Vjekoslava Bajsića:

“Trebali bismo se pitati: ima li svatko mogućnosti da svoju muku, svoj problem iznese pred Crkvu a da ne bude već unaprijed klasificiran i u ime klasifikacije odbačen. U ime takve kvalifikacije tražili su od Krista da odbaci grešnicu i preda preljubnicu kamenovanju. No Krist je pokazao da smo svi s ovu stranu Božjega sita i da se tu nema što klasificirati, nego samo pomoći. Nije naše da dijelimo stado na ovce i jarce; postoje samo oni kojima nismo potrebni, jer su pravednici i oni kojima smo potrebni, jer su grešnici.”

“Do sada su na učili centralnom posluhu i riješavanju problema prizivom na centralno mjesto. Sada kad se stil vlasti mijenja, kad se traži suradnja i odgovornost pri riješavanju zajedničkih zadaća, kada se traži osobna vjera i zalaganje, ne umijemo sačuvati zajedništva. Ne znamo kako se to radi, jer su to uvijek oni odozgor za svakog pojedinca od nas činili. Učili smo držati i zastupati teze. Nismo naučili čuti jedan drugoga u našoj različitosti, nismo učili zajednički tražiti, zajednički razmišljati. Sada kad se mnoge teze preispituju, kad je riječ o novim izrazima, o novim formulacijama, kad uslijed mnogih mišljenja i traženja postoje nejasnoće, ne umijemo sami zajednički stvoriti zajedničko mišljenje. Tražimo osude i isključenja da bismo sačuvali svoje malene sigurnosti, bojimo se drugoga, jer smo ga češće smatrali smetnjom a rjeđe obogaćenjem kad je njegovo biće tražilo širinu našega.”

“Dakako da čovjek ima pravo na život i na slobodu i na svu litaniju ostalih svojih prava, ali mi je mutno zašto se neprestano refleksno, automatski misli da se to može postići jedino ili najbolje gajenjem mržnje. Pogotovo danas kad je jasno da povijest odbacuje sve ono što dijeli svijet na “nas” i “gadove”. Može li se danas još uvijek misliti da se budućnost može graditi na mržnji? Zašto onda to činimo?”

A onda i Tomislava Janka Šagi Bunića:

“Naše je da posijemo, da progovorimo. Da uzmognu čuti o čistom kršćanstvu i oni koji su se možda smutili nad njegovom historijskom realizacijom. A ostalo je djelo Duha.”

“Ljubav počinje od toga da spoznam drugu osobu kao drugu. Da je priznam kao drugu. Nije ljubav ako je hoću tako sebi preuzeti da ona više ne bude postojala kao samostalna osoba. Onda je to diktatura, želja za gospodovanjem nad drugim, tiranija. Ljubav je onda ako drugu osobu spoznam kao drugu, kao samostalnu od mene. I prvo od čega počinjem jest da joj priznam tu samostalnost, tu drugost, i nudim joj svoju pomoć, sebe, da nju kao takovu, kao drugu od sebe, afirmiram. To je ljubav.”

“Ekumenizam je u iskrenom prijateljskom prilaženju k drugome, da mu dademo što mi imamo i da od njega primimo što nam on može dati, a ne u dijeljenju lekcija i zahtjevima da on najprije učini to i to, pa da bismo ga onda mi udostojali svojom pažnjom.”

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 11/05/2014 by in Razmišljanja and tagged , , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 40 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 47,848 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: