VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Marija Magdalena – paradigma puta poniženja žene u Crkvi

sestra1

„Ne postoje naznake bilo kakvog odbacivanja žena ili seksualnosti u kontekstu svećeništva. Crkveni život i obiteljski život (u širem smislu značenja) su življeni u istom „profanom“ okruženju: okruženju kršćanskog doma sa širom otvorenim vratima.“ Edward Schillebeeckx

Piše: Nikola Horvat


 

Pitanje žene u Crkvi je aktualna tema i na svjetskoj pozornici, a u Crkvi se o položaju i ulozi žena počelo intenzivnije govoriti nakon Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.). Kršćanstvo je izniklo iz židovstva koje je imalo svoje tvrde stavove oko svih relevantnih pitanja, pa tako i po pitanju žena. Žestoki patrijarhalni sustav Staroga Zavjeta nije dopuštao ženama mnogo autonomije, a to je išlo toliko daleko da su potpadale pod patronažu muškaraca, u braku nisu imale zakonskih prava kao muškarci, žene se nisu mogle odmorati tijekom šabata, bile su ovisne o muškarčevim odlukama, a nerijetko su bile ucijepljene u poligamističke brakove. Za razliku od muškaraca od njih se tražila rigoroznija vjernost. Rabinska literatura nema lijepu sliku o ženama gdje ih se opisuje kao pohlepne, radoznale, tašte i lakomislene. Žene nisu smjele biti u prednjem dijelu sinagoge za vrijeme molitve, itd.

Odcjepljenjem kršćanstva od židovstva i ulaskom Grka, Rimljana i ostalih pogana u krilo Crkve taj se tvrdi patrijarhalizam malo razvodnio, no unatoč nauku i ponašanju Isusa Krista ne dovoljno. To se ponajbolje vidi kroz crkvene velikane čija je ostavština gdjekad uvelike utjecala na crkvenu tradiciju i misao, poput svetog Pavla koji nije baš, blago rečeno, tolerirao žene. S obzirom da su njegova pisma i misli ubrojene u kanon jasno je koliki je utjecaj ostavio na poimanje žene u Crkvi, te utjecaj koji je ostavio na spolnost, koju nije baš blagonaklono gledao. Ipak, prema novozavjetnim izvorima valja zaključiti da je bio oženjen, a sudeći prema njegovom karakteru, stavovima i izrečenome ne bi bilo zgorega tu jadnicu proglasiti mučenicom vjere.

Zatim, uzmimo svetog Ivana Zlatoustog koji je u svojem komentaru Matejevog evanđelja, 19-og poglavlja ovako rekao: „Nije se dobro ženiti!“ Zašto? „Što je drugo žena do neprijatelj prijateljstva, neizbježna kazna, nužno zlo, prirodna kušnja, požudna bijeda, kućna opasnost, slatka šteta, zlo prirode, namazana svim mastima.“

S druge strane, sveti Augustin je mladost proživio vrlo promiskuitetno zadovoljavajući sve svoje potrebe, a imao je i više priležnica. Po obraćenju, kako to već rade novoobraćenici starije dobi, a sukladno osnovnim psihološkim udžbenicima, ogadio mu se prošli život te je svu svoju energiju koju je prije trošio na tjelesnost sada usmjerio na Boga. Iz takve osobe može proizaći prilično loš utjecaj na teologiju ako se podrazumijeva da je to što mu se ogadilo grijeh koji je činio sa ženama, a imao je autoritet biskupa. Po žene nažalost, bio je dovoljno školovan i inteligentan da uobliči svoja razmišljanja u teološke koncepte te se nametnuo kao jedan od najcjenjenijih kršćanskih naučitelja, što se za žene nije baš pokazalo najsretnijom okolnosti.

Zatim, sveti Toma Akvinski. On je pak smatrao, inspiriran Aristotelom, da žena nije dorasla muškarcu, da je rubni primjer čovjeka. Uz još bisera i loših utjecaja na kršćansku misao, žena u Katoličkoj Crkvi do danas nije postigla ravnopravnost s muškarcem. Možda je tome ponajbolji primjer slučaj s Marijom Magdalenom. Naime, mnogi su biblijski stručnjaci izučavali ovu ženu i jedno je nedvojbeno – Marija Magdalena je bila izrazito važan dio prve zajednice, čak štoviše, i poneki crkveni otac ju je zvao apostolkom apostola, zbog činjenice što joj se prvoj ukazao uskrsli Isus te je bez straha krenula to navijestiti Dvanaestorici. Njezin autoritet u prvoj zajednici je bio nedvojben, kao Pavlov, primjerice. Ipak, već vrlo rano se u kršćanstvu nametnula mizoginija koju su vješto sijali crkveni alfa mužjaci poput Efrajima Sirskog ili pape Grgura Velikog, obojica naravno proglašeni svetima, koji su među prvima stali izjednačavati Mariju Magdalenu s neimenovanom grešnicom koja je Isusu suzama oprala noge i pomazala ih pomašću (Lk 7, 36-50), a sedam đavola koje je Isus iz nje izgnao, koji su mogli predstavljati psihička ili fizička oboljenja, prekaljeni su u sedam smrtnih grijeha. To je potom postao temelj za praksu kajanja i samooptuživanja što se kroz srednji vijek obrušio na sav ženski kršćanski svijet.

Mary-Magdalene-by-Guido-Reni-1630

Evolucija mita o Mariji Magdaleni se ponajbolje vidi kroz umjetnička djela. Naime, od prvih freski gdje je prikazana maltene u maniri svećenice, preko raskošno odjevene žene s posudicom alabastre u rukama preobrazila se u polugolu, prikazu upitnog morala i raspuštene kose, zaogrnutu plahtom, što se dobro vidi na slici Guida Renija ili kipu Marije Magdalene Antonia Canove. Umjetnička djela iznimne kvalitete koja savršeno prikazuju mizoginiju koja je nesvjesno vodila ruku umjetnika slikajući njen lik – onu kojoj se prvoj ukazao uskrsli Isus – ne Petru, ne Ivanu, ne svojoj majci niti ikome drugome nego njoj. A spominjući apostole zgodno je spomenuti da se u Evanđelju pri spominjanju Marije Magdalene njeno ime uvijek spominje na prvom mjestu. To ne može biti slučajnost, tim više što se u slučaju apostola Petar uvijek spominje prvi, pa je prema tome za zaključiti da je Marija Magdalena nosila vrlo bitnu poziciju.

Canova-Magdalene

Zanimljivo je i da je Vatikan 1969., valjda u duhu Drugog vatikanuma, napravio reviziju liturgijskog kalendara gdje je jasno napravljena distinkcija između Marije Magdalene, Marije iz Betanije i grešnice kojoj je Isus mnogo oprostio. Unatoč tome percepcija Marije Magdalene u krugovima vjernika se nije pomakla ni milimetra. Uzmimo samo, primjerice, mjuzikl Isus Krist superstar, Pasiju Mela Gibsona ili fondaciju “Magdalenino utočište” za spas žena iz ralja prostitucije. U svim tim primjerima Marija Magdalena je prostitutka i jasno je gdje joj je na kraju krajeva mjesto jer kada jednom nalijepite etiketu “kurva” nema tih zasluga koje će je rehabilitirati, i tako jedna od glavnih nositeljica Isusovih dobrih vijesti za žene – a to je da su jednakopravne u svemu – postaje centralnom grešnicom Evanđelja, persona non grata hijerarhije, paradigma žene nedostojne i nesposobne za obnašanje bilo kakve odgovornije službe od pranja prljavih gaća s bonusom vječitog okajavanja grijeha.

Na sreću, teolozi današnjice su velikom lakoćom dokazali da prvotne zajednice nisu baštinile od tog brašna nepravde. Edward Schillebeeckx je o toj temi ovako rekao: „Ne postoje naznake bilo kakvog odbacivanja žena ili seksualnosti u kontekstu svećeništva. Crkveni život i obiteljski život (u širem smislu značenja) su življeni u istom „profanom“ okruženju: okruženju kršćanskog doma sa širom otvorenim vratima.“ Ipak, šovinistička stremljenja određenih crkvenih muževa su ulovila korijenje u Crkvi te je ženama, kao i muškim vjernicima laicima, pristup hijerarhiji postao strogo zabranjen, s bonusom da se za razliku od muškaraca nikada neće moći niti zarediti i otvoriti si put u svećeništvo pa upravo u toj činjenici možda možemo tražiti razloge zatiranja dobre slike Marije Magdalene koja je vrlo vjerojatno i sama bila punopravni član hijerarhije apostolskog vremena.

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 01/09/2014 by in Crkvena politika and tagged , , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 40 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 47,848 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: