VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Osvrt na poruku HBK o rodnoj ideologiji “Muško i žensko stvori ih!”

hbk_konferencija2-131112

Kao što je navedeno u uvodu, jedan od temeljnih poziva Crkve je osluškivati i čitati znakove vremena. Osluškivati i čitati sugerira vrlo pažljiv angažman i tek se nakon njega o nečemu može vjerodostojno i legitimno govoriti. Nažalost, duboko nas rastužuje činjenica da ovaj tekst niti izdaleka ne pokazuje takav angažman. Ovaj tekst kao službeni dokument Hrvatske biskupske konferencije, može imati iznimno loše posljedice

Na e-mail adresu bloga Vjetar je stiglo pismo skupine autora u kojem kritiziraju i osvrću se na nedavno objavljenu poruku biskupa o rodnoj ideologiji. Unatoč povećem obujmu i činjenici da je nepotpisano pismo objavljujem u cijelosti.


Ovih su dana biskupi javnosti predstavili poruku biskupa Hrvatske biskupske konferencije mladima pod nazivom „Muško i žensko stvori ih!“. Riječ je o, kako kažu, poruci koja u osam točaka kritički analizira rodnu teoriju, njezin nauk i nastojanja. Po objavljivanju toga pisma grupa autora je, dio po dio, analizirala sadržaj pisma. To smo učinili zato da nas se ne bi optužilo da “stvari izvlačimo iz konteksta” i sl. Sažeto rečeno, glavni problem ovog teksta je to što govori o vrlo kompleksnoj problematici bez poznavanja pa čak i osnovnih pojmova društvenih znanosti. Istraživački angažman i dijalog potpuno izostaje. To dobro ilustrira i kritički aparat od ukupno 7 fusnota (od čega se 5 referira na papinske izjave). Doista nije jasno kako dokument HBK može tvrditi da “služi čovjeku” ako vrvi generalizacijama, stereotipima, neutemeljenim tvrdnjama pa čak i paradoksima. S vremena na vrijeme stil teksta sliči teorijama zavjere koje fukcioniraju tako da se pozivaju na potpuno neprovjerljive činjenice o globalnom manipuliranju i upravljanju ljudima. Tragikomično je, primjerice, što u paragrafu 3.4 autori tvrde da se rodna ideologija širi “počevši od UN-a”, a u paragrafu prije toga citiraju Povelju UN-a kao nešto što šiti roditelje u borbi protiv rodne ideologije. Kako to da jedna te ista organizacija i štiti i želi uništiti “tradicionalnu obitelj”? Možda HBK citira samo dokumente nastale prije okupacije UN-a od strane rodne ideologije? No, kada se ona dogodila – prije nekoliko tjedana, godina, desetljeća?

Cilj ovog teksta je zapravo ukazati na neke od manjkavosti ovog pisma i pozvati čitatelje da stvari čitaju kritički. Dijalog sa “svijetom”, to omiljeno mjesto suvremene teologije, zasigurno se ne može voditi tako da se jednostavno nabacuju vlastite ideje i strahovi misleći da će se tako riješiti problem. No, krenimo redom. Detalji iz pisma su stavljeni u italic kako bi se mogli lako provjeriti.

1. Čovjek pred izazovom novih mogućnosti što mu ih pružaju suvremena znanost i tehnika

Naime, već na samom početku u poruci piše da Crkva „i danas služi čovjeku u susretu sa suvremenom relativističkom i laicističkom kulturom“ i tako se odmah zbunjuje čitatelja jer nije jasno što točno znači “laicistička” kultura i što bi bila pozitivna alternativa toj kulturi? Je li alternativa “laicističkoj” državi možda klerikalistička država? Potom se poruka okreće na tehničke dosege čovječanstva tvrdeći: „Znanost i tehnika oslobodile su u znatnoj mjeri čovjeka od hirova prirode, što je u njemu stvorilo dojam da može njome posve ovladati i podložiti je sebi, i to ne samo prirodu izvan sebe, nego i svoju vlastitu narav.“ Izjava je toliko generalizirana da čitav znanstveni i tehnološki razvoj trpa u jedan koš. Ovdje se izravno zanemaruje činjenica da danas imamo čitav niz ekoloških pokreta koji se zalažu za povratak prirodi, manje invazivne tehnike razvoja i održivi razvoj.

Potom biskupi pišu: „Pretpostavka za to bila je obezvređivanje naravnog zakona, čime se željelo ukloniti svaku zapreku ljudskoj samovolji.“ Ova tvrdnja zahtjeva daljnje obrazloženje. Nije jasno što autor misli pod izrazom “naravni zakon.” Ne treba posebno napominjati da postoje vrlo različite filozofske i teološke tradicije vezane za ovaj pojam. Osim toga, nije jasno smatra li se sam tehnološki razvoj u nekoj mjeri protu-naravnim. Zatim autori pišu: „Tako se čovjek, pod dojmom moći koju je postupno zadobivao, a uvjeren kako ne postoji nikakav naravni, unaprijed zadani, poredak stvari…“ S obzirom da je u prethodnom tekstu kritizirana manipulacija prirodom, bilo bi korisno kada bi autor ovdje pojasnio što propisuje taj “naravni, unaprijed zadani poredak stvari” primjerice u odnosu čovjeka prema izvorima energije ili u bio-medicinskim istraživanjima. Je li korištenje umjetnog srca, što je po sebi potpuno “ne-prirodno”, u skladu ili neskladu s ovakvim determinističkim shvaćanjem prirode?

Poruka nastavlja: „…[čovjek se] sve više počeo stavljati na mjesto Boga i prisvajati si ulogu svemoćnog stvoritelja i zakonodavca, čija je sloboda apsolutna.“, pritom se ne navodi niti jedan službeni zakonski tekst iz kojeg je vidljivo da je eto čovjek “svemoćni stvoritelj čija je volja apsolutna.”

Potom: Ne samo prema učenju Biblije (usp. Post 3), nego i prema povijesnom iskustvu, to je glavni uzrok svih ljudskih nesreća.A ovdje je dobro postaviti pitanje na koje se točno fenomene u suvremenoj kulturi referira Postanak 3. Stavljanje skraćenice “usp.” ne rješava autora obveze da bude jasan. Poruka potom potpuno nejasno spominje neke termine koji nisu samorazumljivi niti jasno definirani u bilo kojem obliku: „…aktualna antropološka revolucija, koja svoj najradikalniji izraz i oblik ima u tzv. rodnoj ideologiji…“. Osim što se pojmovi “antropološka revolucija” i “rodna ideologija” koriste kao česte floskule u određenim kršćanskim krugovima, oni nisu niti jasno teorijski definirani niti empirijski potkrijepljeni. Ako se autor referira na izjavu da je “čovjek mjera svih stvari” onda se ne radi ni o kakvoj “aktualnoj” revoluciji već o nečemu što se veže za filozofa Protagoru koji je živio u 5. stoljeću prije Krista. U sljedećim redcima citira se čak i Erich Fromm: „E. Fromm kad je govorio da ćemo, nakon polaganog umiranja Boga u prošlom stoljeću, u našem stoljeću prisustvovati smrti čovjeka.“ No, nije jasno na koji način je točno Erich Fromm relevantan za ovu raspravu, osim što ova izdvojena fraza naizgled zvuči dobro. Ovo samo ukazuje na izniman neprofesionalizam koji stoji iza ovog teksta. Kao prvo, naslov knjige (ne originala već prijevoda!) je krivo napisan (ne piše se Psicanalisi, već Psicoanalisi). Drugo, iz ove tvrdnje nije jasno slažu li se autori i s ostatkom Frommove analize u istim djelu, e.g. njegovom kritikom kapitalizma sa stajališa marksizma, ili s njegovom tvrdnjom da će u budućnosti odumirati utjecaj crkvi i organizirane religije, a da će rasti će univerzalna religija koja odgovara ljudskom razvoju?

A onda dolazi rečenica s dramatičnim ushitom: „Stoga mi, hrvatski biskupi, želimo ovom porukom skrenuti pozornost upravo na tu najradikalniju i najnehumaniju od svih revolucija…“ Koju točno reveoluciju? Ako misle na komunističku, ona je prošla, Ako misle na revoluciju koja govori o tome da je čovjek mjera svih stvari onda kasne nekih 25 stoljeća. Ili misle na nešto novo, gore i od komunizma i od relativizma? Dakako, ako žele imati bilo kakvu argumentativnu težinu, autori bi morali jasno definirati o kakvoj revoluciji govore. Potom biskupi izražavaju brige: Stoga mi, hrvatski biskupi, želimo ovom porukom skrenuti pozornost upravo na tu radikalnu i u krajnjoj liniji veoma nehumanu revoluciju, revoluciju koju se pokušava, kao širu lepezu »kulture smrti«, na sve načine usaditi u ljudsko društvo s ciljem da se posve izmijene ne samo temelji zajedničkoga života i njegove nosive vrijednosti, nego i sam čovjek. I zaista, ova tvrdnja bi mogla djelovati pozitivno, kada bi nam samo ti isti biskupi uspjeli ponuditi:

1) jasnu definiciju onoga o čemu govore (“široke lepeze” tu ne pomažu),

2) ukazali na konkretne društvene prakse u kojima se definirani pojmovi očituju (izjave poput “nametanje ideologije,” “potiho širenje,” skriveni planovi i druge neprovjerljive teorije tu ne pomažu),

3) analizirali dostignuća ostalih društvenih disciplina koje su se tim problemina već bavile (ovo zahtjeva puno više od jedne knjige Ericha Fromma),

4) ponudili čvrste argumente koje mogu prihvatiti i drugi “ljudi dobre volje” te zaključke koje loički slijede iz premisa (stavljanje borbe za ljudska prava, seksualnih devijacija i pornografije i edukacije djece u jedan koš to nikako nije)

5) ponudili kontekstualizirano čitanje teološke tradicije (krajnje simplificirano pozivanje na Knjigu Postanka to nije!).

U kojoj mjeri tekst to čini – prosudite sami!

2. Čovjek u vrtlogu rodne ideologije

Ovaj dio poruke počinje potpuno konfuznom rečenicom: Rodnu ideologiju susrećemo pod različitim nazivima: rodna teorija, rodna perspektiva, gender-ideologija i drugo.Naime, “Rodna ideologija” i “genderizam” nisu nikavi znanstveno prihvaćeni izrazi već pežorativne etikete koje protivnici izraza “gender” često koriste da bi diskreditirali svoje neistomišljenike. Započinjati tekst ovakvim izrazom, a pritom tvrditi da je upućen “svim ljudima dobre volje” ne odgovara pravilima javnog komuniciranja. Analogno bi bilo da netko započne tekst o religiji izrazom “Religijska ideologija, religijska perspektiva ili opijum za narod…” Autori očito ne mogu jasno shvatiti da ovakav stil teksta više odgovara pamfletu nego jednom doktrinalnom pismu.

Naime, pobornici te ideologije svoje djelovanje označavaju kao »plemenito nastojanje i borbu protiv diskriminacije« ili govore o »zalaganju za uspostavu slobode i jednakopravnosti« ili pak »za ostvarenje tolerantnosti«.” (Vidjeti pojam ad hominem)

Zatim slijedi: Pomnijim promatranjem rodne ideologije mogu se razotkriti njezini ciljevi i metode kojima se služi. Što točno znači “pomnije promatranje?” Ovaj izraz sugerira pažljivo iščitavanje barem osnovnih tekstova koji se vežu za izraz “gender.” Ti tekstovi se mogu naći u svakom bazičnom kurikulumu studija društvenih znanosti. Kako tekst ne ukazuje da se dogodio bilo kakav angažman s takvim tekstovima, “pomnije promatranje” je neutemeljen izraz.

2.1.    Novo shvaćanje seksualnosti

Ovaj dio autori otvaraju: „U rodnoj ideologiji suočavamo se s novim poimanjem ljudske seksualnosti, zapravo s novom ideologijom seksualnosti.“ No, isto tako moramo zaključiti da već prva rečenica upućuje na potpuno nerazumijevanje pojmova. Istraživanje roda ne može se poistovjetiti s istraživanjem ljudske seksualnosti. Ljudska seksualnost je samo jedan dio onoga što spada pod društvene uloge muškaraca i žena. Još je manje jasno što se misli pod “ideologijom seksualnosti.” Ponovno, ovaj tekst sugerira da autori nisu upoznati s čitavim nizom socioloških studija napisanih u posljednjih 60 godina i da svoje sudove temelje na selektivnim člancima napisanim na takozvanim “apologetskim” portalima. Potom slijedi potpuno neinformirana rečenica: „Bez čvrstoga uporišta u biologiji, tradiciji i kulturi, ona polazi od pretpostavke da je čovjek po sebi bezrodno biće. Njegov spol jest nešto što je biološki zadano, ali njegov rod s time nema nikakve veze.“ Sugeriramo, dakle, da autori provedu malo više vremena baveći se onime o čemu pišu. U tom slučaju bi shvatili  da postoje upravo različite grane rodnih studija pri čemu se jedne fokusiraju na biologiju (ili neuro-biologiju), a druge na tradiciju i kuturu. Zatim još jedna slična izjava: Polazeći od tvrdnje Simone de Beauvoir, jedne od idejnih začetnica rodne ideologije, da »se ženom ne rađa, ženom se postaje«, rodna ideologija kaže da mi zapravo nismo žene i muškarci na temelju prirodnih činjenica koje nas određuju. Nakon čitanja ovog famoznog citata, stekli smo dojam da je jedina referenca koju je autor koristio zapravo prva stranica Wikipedije. Iznimno je neozbiljno svoditi vrlo kompleksne filozofske studije Simone de Beauvoir na nešto što je u glavi zamišljeno kao “rodna ideologija.” Prije svega, autoričina knjiga je izdana puno prije nego što je termin “gender” populariziran u društvenim znanostima. Drugo, autoričina knjiga se, paradoksalno, zove “The Second Sex” (A ne “The Second Gender”). Treće, bilo bi korisno da autori pročitaju tu knjigu prije nego što je citiraju. Četvrto, izraz se referira na činjenicu da osim biološkog spola postoji čitav niz društvenih uloga koje se nameću muškarcima i ženama. Te uloge, same po sebi, nisu nešto što je upisano u biologiju i vrlo često mogu biti opresivne, kako za žene tako za muškarce.

Dalje se navodi: „Muški i ženski rod (gender), u tumačenju te ideologije, razvija se unutar određenoga društvenoga konteksta. Kao takav podliježe različitim socijalnim i drugim utjecajima. Prema tome, dva roda, muški i ženski, nisu čovjeku prirodno urođeni, već su mu na neki način nametnutiIz tona rečenice se može zaključiti da se autori protive ovoj samo-razumljivoj tvrdnji. Ako se pak protive, onda bi autori trebali dokazati da se muške i ženske uloge NE razvijaju unutar društvenog konteksta. Jednako tako, autori bi morali dokazati kako su te uloge potpuno urođene i da se razvijaju spontano. Dakle, potrebno je dokazati da se muško i žensko novorođenče rađaju sa već jasno određenim i biološki uvjetovanim znanjem kako se muškarac i žena ponašaju u društvu. Ako se rodne uloge pak NE razvijaju unutar društvenog konteksta već su biološki određene autori bi trebali objasniti zašto se biološki usporedivi pojedinci različitih kulutura tako razliičito ponašanju. I zašto su to činili i prije nego što je nastala ta omražena “rodna ideologija”.

2.2. Rod je fluidna kategorija

U ovom se dijelu nastavlja sličnim tonom: „Zato se rod treba shvatiti kao fluidnu kategoriju, kao kontinuum u kojemu nema ni stalnosti ni stabilnosti. On je nepredvidiv i ničim određen – osim samovoljom čovjeka koja se ovdje doživljava kao najveći doseg ljudske slobode koja je, u konačnici, i zadnji kriterij svakog odabira. Rod je, posegnemo li za usporedbom, sveden gotovo na razinu profesije koja se mijenja prema želji ili potrebi.“ Pasus ponovno pokazuje sklonost generalizaciji i manjak teorijskog znanja i osjetljivosti. Nepobitna je istina da su društvene uloge koji muškarci i žene uče promjenjive i podložne promjenama. Dovoljno je usporediti te uloge danas i prije 100 godina kada se nije smatralo prikladnim da se žene bave “muškim” zanimanjima ili da pohađaju fakultet. Na svu sreću, to je se prepoznalo kao manjak slobode, tako da je danas stanje potpuno drugačije. Autori, iz nekog čudnog razloga, ili   ne uviđaju ove promjene ili odbijaju vjerovati da i danas postoje takvi tereti kulture koje smo svi pozvani mijenjati.

Autor poruke zatim tvrdi: Polazeći od takvoga shvaćanja čovjeka, postaje razumljivo da ideologizirano shvaćanje čovjeka vodi u ideologizirano shvaćanje roda koje vodi u otvoreno nijekanje smisla i značenja spola i spolne različitosti u oblikovanju osobnoga identiteta pojedinca.  No, ovo je opet samo stereotip. Iako je prije 40-ak godina naglasak u filozofsko-društvenim studijama roda (ponajviše u tradiciji kontinentalne filozofije) bio na utjecaju kulture, danas postoji velik broj studija koji istražuju “biološku pozadinu” rodnog ponašanja. A onda još jedan iznenadna generalizacija: Irelevantnost tih različitosti prepoznaje se i u govoru o braku i obitelji, a najdramatičnije se očituje u pokušajima izjednačavanja homoseksualnih zajednica s heteroseksualnim brakom. Rodne ideologije rade na tome da se brak, kao zajednica muškarca i žene, i obitelj, kao intimna zajednica ljubavi i potpunije čovječnosti, zamijene proizvoljnim tipovima »ljubavnih odnosa« i »obitelji«.Nije uopće jasno na kojim podacima autori temelje ovu tvrdnju. U Americi i pojedinim europskim zemljama koje su ozakonile istospolne zajednice zakonodavstvo se nije oslanjalo na tradiciju “roda” već na tradiciju borbe za “civilna prava.” Istina je da postoje advokatske grupe koje se bave seksualnim manjinama koje pozdravljaju ovakav razvoj zakonodavstva, ali stvaranje ovakve kauzalne veze je potpuno neutemeljeno. Mogu li nam autori punuditi nekoliko zakonodavnih tekstova iz kojih se može isčitati ta veza?

3. Strategije rodne ideologije

Poglavlje se otvara sljedećim tekstom: „Iako smo nerijetko svjedoci njezina gruba i bezobzirna nametanja…“ No, moramo konstatirati da se kvalitetni tekstovi temelje na demonstriranju argumenta, a ne na tvrdnji da argument postoji. Dakle, umjesto tvrdnje da smo “nerijetko svjedoci” bilo bi puno korisnije demonstrirati niz “bezobzirnih nametanja.”

A zatim slijedi niz rečenica napisanih u stilu teorija zavjere: Rodna ideologija se širi prema točno razrađenom planu. Okosnicu toga plana čine »zakon postupnosti«, ideologiziranje temeljnih pojmova, usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav, implementacija u zakonodavstvo, napadi na svaku religiju i Crkvu te odbijanje rasprave o praksi »tjelesnih užitaka« i njihovim rizičnim čimbenicima, a umjesto toga ustrajanje na »ljudskim pravima«, »slobodi izbora« i »nediskriminaciji«.Kako ovaj tekst koji govori o ideologiji koja se širi po “točno razređenom planu” i namjerava se implementirati u zakonodavstvo i zatrti svaku religiju ne smatrati teorijom zavjere?

3.1. Djelovanje prema zakonu postupnosti

Ovaj dio biskupi otvaraju ovime:Rodna se ideologija ne uvodi odjednom, nego korak po korak. Cilj joj je da čovjek promijeni svijest o sebi kao dvorodnom biću. Iznimno malen broj teoretičara se zalaže za tvrdnju da su sve individue esencijalno “dvorodne.” I na ovom mjestu bi bilo korisno navesti citate na koje se autori referiraju. Za početak, autori bi se možda mogli osvrnuti na definiciju Svjetske Zdravstvene Organizacije koja definira spol kao “biološke i psihološke karakteristike koje definiraju muškarce i žene” a rod kao “društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike za koje određeno društvo smatra da su prikladne muškarcima i ženama.” Dakle, osnovna pretpostavka nije da su sve individue muškarci-i-žene u isto vrijeme već da postoji niz društvenih uloga koje im se pripisuju. Nema ništa nelogično u tome da neka žena koja se ne osjeća ugodno u ulozi koju joj društvo pripisuje (primjerice da se ne smije obrazovati). Ako bi ta osoba krenula u školu, kršila bi odredbe svoje “rodne uloge”, ali ne znači da bi činila nešto pogrešno.

A zatim poruka nastavlja: „Sljedeći je korak, koji se danas tek »potiho« najavljuje, rastakanje, odnosno nestanak tradicionalnoga poimanja braka i obitelji. S tim se ciljem poduzimaju različite inicijative kojima je cilj odvojiti djecu od njihovih obitelji i od utjecaja obiteljskoga odgoja. Tako se želi u procesu odrastanja djece oslabiti i onemogućiti prirodnu identifikaciju s majkom i ocem koja je vrlo važna za oblikovanje muškoga, odnosno ženskoga identiteta.“ Ovaj pasus obiluje pretpostavkama koje traže dokazivanje. Prije svega, radikalno redefiniranje kršćanske ideje braka se dogodilo već davno, uvođenjem institucije razvoda i kohabitacije koje nemaju nikakve veze s takozvanom “rodnom ideologijom.” Odvajanje djece od roditelje se također dogodilo vrlo davno uvođenjem vrtića i jaslica u kojima djeca provode veliki dio dana. Te institucije ni na koji način nemaju veze s tzv. rodnom ideologijom. S druge strane, totalitarna društva u kojima vlada prisilno odvajanje djece od roditelja i odgajanje u državnim institucijama (npr. Sjeverna Koreja) nemaju nikakvu tradiciju bavljenja rodom.

3.2. Ideologiziranje temeljnih pojmova

Ovo se poglavlje otvara ponovno s pogreškom u argumentiranju: „S taktikom postupnosti usko je povezano ideologiziranje pojmova i nasilje na jezičnom području. To se čini uvođenjem novih, često dvosmislenih pojmova, kao i prekrajanjem starih – nekim oblikom »lingvističkoga inženjeringa« s vrlo profinjenim metodama. Dakle, kvalitetni tekstovi se temelje na demonstriranju argumenta, a ne na tvrdnji da argument postoji.

Zatim autori pišu: Naime, određene se riječi potiskuju iz upotrebe, što dovodi do njihova zaborava, a onda i do gubitka njihova autentičnoga smisla i značenja. Upravo je to stvarni smisao i cilj zamjenjivanja riječi »majka«, »otac«, »supružnici« riječima »roditelj 1«, »roditelj 2«, »partner A«, »partner B« ili »C«… Sve to pridonosi razaranju jedino prihvatljivoga pojma braka i obitelji, onoga utemeljenoga na ljudskoj naravi i na biblijskom nauku, kao i stvaranju fluidnoga spolnoga identiteta.Na koji se točno događaj u povijesti ovaj pasus referira? Kada je točno iz uporabe i iz pamćenja ljudi izbrisana riječ “majka” “otac” ili “supruzi”? U kojem su točno društvu te riječi zabranjene? To što u nekim društvima postoje formulari koji sadrže polja “partner” ili “roditelj” ne znači da to isto društvo ne koristi ili zabranjuje pojmove otac i majka u bilo kojem kontekstu. Jedino što se može jasno utvrditi je da u određenim krugovima postoji paranoja da će se ti pojmovi zabraniti.

A zatim zaključuju: Imajući u vidu važnost značenja i upotrebe spomenutih pojmova, možemo razumjeti zbog čega je u Hrvatskoj u određenim krugovima pružan tako snažan otpor i protivljenje da se referendumom izglasa i zatim u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene. Kolika je važnost takvoga ishoda referenduma pokazuje i činjenica da se pobornici rodne ideologije s njime ne mire, nego nastavljaju na drugi način i dalje voditi svoju borbu protiv njegova biološkoga i iskonskoga društvenoga značenja.Postoji li ijedan zabilježen slučaj u 14 stoljeća dugoj hrvatskoj povijesti da se netko javno zalagao da se pojmovi “otac” i “majka” ili “muškarac” i “žena” zabrane? Najraniji tekst koji zapravo govori da su pojmovi “muško” i “žensko” na određenoj razini nebitni su tekstovi Sv. Pavla.

3.3. Usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav

Rodna se ideologija obraća najvećim dijelom djeci i mladeži. Naime, nije lako urušiti prirodan i »stabilan« rodni identitet zrelih muževa i žena. Iako ga nije lako razoriti, ipak se agresivnim, ali podmuklim djelovanjem može i to postići ili makar utjecati na stvaranje iskrivljenoga poimanja spolnoga i rodnoga identiteta muškarca i žene. U tom svjetlu moramo promatrati i prosuđivati panerotizaciju društva i kulture, kao i toleriranje ili čak poticanje raznih devijantnih načina seksualnoga ponašanja (npr. pornografijom i sl.). Djeca i mladež izloženi su danas nebrojenim negativnim primjerima i utjecajima te planskim odgojno-obrazovnim programima i smjernicama koje oni nisu, u životnoj fazi u kojoj se nalaze, sposobni razumjeti, što u njima stvara osjećaj zbunjenosti i konfuziju. A koje točno pojave mladi ne mogu razumjeti u obrazovnom kontekstu i studije koje to potvrđuju? Zašto se to jasno ne navodi? Ovdje u jednom te istom dahu se u isti koš trpaju i pornografija i devijantno seksualno ponašanje i obrazovni sustav i “rodna idelogija.” Ne treba biti osobito pronicljiv da se uvidi kako u tekstu nema ni namanje senzibiliteta za istraživački duh. Ako biskupi žele pisati protiv pornografije, mogu to otvoreno i slobodno reći. Međutim, definitivno ne pomaže ako panerotizaciju društva promatraju kao sklop tajnivitih sila koje, kako to oni kažu, smatraju da su sva bića dvorodna.

Drugo, iz kojih tekstova autori iščitavaju da je cilj pobornika rodne ideologije stvoriti “osjećaj zbunjenosti i konfuziju.”? Međutim, može se tvrditi upravo suprotno, tj. da društveno “zacementirane” uloge koje se pripisuju muškarcima i ženama stvaraju konfuziju. Primjerice, činjenica da u nizu društava nije prihvatljivo da muškarci iskazuju osjećaje će stvoriti jasnu konfuziju u onim osobama koje to žele pokazati. Sama ta konstrukcija “muškarci ne pokazuju osjećaje” nije ništa uvjetovano niti biološkim niti naravnim zakonom, već štetni društveni stereotip koji samo može stvoriti osjećaj zbunjenosti. Treće, čini se da ovaj tekst ima krivo shvaćanje da izraz “rod” ima veze sa seksualnim preferencijama i da se koristi za poticanje homoseksualnosti ili transeksualnosti. To su, pak, dva potpuno različita polja i na teorijskom i na stvarnom planu. Ideja koja stoji u pozadini ovakvog shvaćanja je ta da su svi “feminizirani” muškarci homoseksualci, a sve “muškobanjaste” žene lezbijke, što je, dakako, stereotip a ne utemeljena činjenica. Čitav niz muškaraca koji se profesionalno bave estradom ili sportom u svojim javnim pojavljivanjima pokazuju niz značajki koje su se ranije pripisavale ženama (briga za izgled, pažljiv odabir odjeće, itd.) To ne znači da je se njihova seksualnost u međuvremenu promijenila. Rodni obrasci, pak, jesu.

3.4. Implementacija u zakonodavne sustave

Ovaj se dio otvara na sljedeći način: Rodnu ideologiju se implementira ne samo u odgojno-obrazovne, već i u zakonodavne sustave. Njezini pobornici žele utjecati na zakonodavstvo i putem njega. To se čini preko različitih međunarodnih institucija, počevši od UN-a preko europskih krovnih institucija pa sve do zakonodavstava pojedinih zemalja. Prava je tragikomedija svega da se samo jedan paragraf prije autori pozivaju upravo na “Opću deklaraciju o ljudskim pravima” koja govori da roditelji imaju obvezu odgoja svoje djece. Samo malo – kako to da se biskupi pozivaju na deklaraciju UN kada u sljedećem paragrafu tvrde da se rodna ideologija širi upravo preko UN-a? Ili možda i ovdje vrijedi pravilo – što mi paše čitam, što mi ne paše ignoriram. Potom autori nastavljaju tvrdnjom koja ima isključivo emfatičku težinu, a argumentativno je posve prazna: „Zajedno s nekim drugim suvremenim svjetonazorskim trendovima rodna se ideologija etablira kao svojevrsna duhovna diktatura koja beskompromisno guši osobnu i društvenu slobodu.“

A onda čitamo: „Tu se antropološku revoluciju nameće »odozgor prema dolje«, širi se od raznih centara moći i nastoji zahvatiti čitavo čovječanstvo.Jesu li autori spremni tvrditi i da se borba za “ljudska prava” nameće odozgo, iz centara moći? Taj isti argument koriste zemlje koje žele zadržati svoje prakse ubojstava i mučenja grupa ljudi koje su određene kao “nepodobni.”

Zakoni koji promiču rodnu ideologiju kao u pravilu žele redefinirati brak i obitelj s ciljem izjednačavanja istospolne zajednice s heteroseksualnim brakom. U sljedećem se koraku, kako se to može vidjeti u nekim zemljama, uvode zakoni koji istospolnim zajednicama omogućuju i posvajanje djece. Ti se zakoni donose prema spomenutoj taktici postupnosti, uvodeći drukčiji pogled na vrijednosti i legalizirajući nove načine ponašanja. Definicija braka ni na koji način ne prejudicira legislaciju posvajanja djece. To se je jasno ističe u obrazloženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom referenduma o braku.

4. Čovjek je stvoren kao muškarac i žena

Spol i rod usko su i neodvojivo povezani, iznutra međuovisni, moglo bi se reći – dva su lica jedne te iste »ljudske« stvarnosti. Muško i žensko, kako ih je Bog zamislio i stvorio, dva su jednakovrijedna, zbog toga i jednakopravna roda.Nije uopće jasno kako se jedinstvo roda i spola temelji na biblijskom izvještaju o stvaranju. Iako muškarci i žene posjeduju određeni broj biološki uvjetovanih razlika (npr. samo žene mogućnost rađanja), nije jasno zašto autori misle da su društvene uloge muškarca i žene upisane u tu biologiju. U drugom izvještaju o stvaranju čitamo kako Bog govori Adamu “Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!” Možemo li iz ovog zaključiti da Bog naređuje muškarcima da se svog čitavog vijeka bave zemljoradnjom? Znači li to da je primarna uloga muškarca obrađivanje zemlje? Ako autori smatraju da postoji jasna i nedvojbena veza između spola i roda, onda bi bilo iznimno korisno da točno i taksativno navedu koje su “muške” uloge a koje su “ženske” uloge. Ta lista bi bila iznimno koristan vademecum za sve koji se slažu s navedenim tvrdnjama.

Potom pišu: Tu temeljnu istinu o sebi samome i o svojoj naravi čovjek nije nikad dovodio u pitanje. Oni do kojih nije prispio kršćanski navještaj svojim su razumom – polazeći od naravi stvorenoga svijeta i čovjeka – spoznali temeljne oznake i kriterije čovjekove egzistencije. Čak i ako je u pojedinim razdobljima bilo devijacija, one su uvijek, prije ili kasnije, prepoznate kao takve.Bojim se da je ovom rečenicom tekst već duboko prešao granicu iza koje bi se svaka osoba koja poznaje osnove društvenih znanosti u najboljem slučaju mogla benigno nasmijati. Jesu li autori uopće upoznati s istraživanjima u pred-modernim plemenima? Koje to “temeljne oznake i kriterije egzistencije” društva nikad nisu dovodila u pitanje? Ravnopravnosti spolova, možda, ili muško-ženske uloge? (Provjeriti kada su žene dobile pravo glasa! Pogledati tko je dobio Nebelovu nagradu za mir ove godine i za što!) A ako stvarno vjeruju u postojanje jasno raspisanih i biološki određenih rodnih uloga, znanost bi bila beskrajno zahvalna da ih hrvatski biskupi jedno zauvijek napišu i da se svi odsjeci sociologije, antropologije i etnologije mogu u miru zatvoriti.

5. Muškarac i žena – jedinstvo u različitosti

Ovaj čitav paragraf ima jasnu poruku da je idealno mjesto za odgoj djece zajednica bioloških roditelja koji se međusobno vole i poštuju. No, ta poruka je samorazumljiva i rijetko tko je zapravo dovodi u pitanje. Ako autori žele napisati pastoralno pismo o “idealnim uvjetima odgoja djece” onda bi ovaj pasus bio njegov prikladan dio. Međutim, s obzirom da se već skrenulo s rasprave o “rodnoj ideologiji” na potpuno drugu temu odgoja djece, par riječi o tome… Iako nitko zapravo ne dovodi u pitanje da je biološka obitelj puna ljubavi i poštovanja optimalan kontekst odrastanja, cjelokupna rasprava se zapravo vodi o “sub-optimalnim” društvenih angažmanima. Dakle, ne radi se o dvojbi “je li bolje da uzmemo dijete iz sretne obitelji i damo ga istospolnom paru” već je pitanje “što učiniti s ne-funkcionalnim zajednicama odrastanja.” Drugim riječima, pitanje je je li uvijek i u svakom slučaju bolje inzistirati na muško-ženskoj zajednici (bez obzira na odnose u njoj) ili inzistirati na pravilnim odnosima u zajednici (bez obzira na pripadnike). Rasprava je vrlo kompleksna i iznose se različiti argumenti. Autori mogu dati svoj doprinos, ali bi u tom slučaju bilo potrebno da prvo jasno prouče o čemu se rasprava vodi. U protivnom, postoji opasnost da biblijskim citatima potvrđuju nešto što nije meritum debate.

6. Istina o čovjeku upisana je u samoga čovjeka

U ovom trenutku autori citiraju papu Benedikta XVI.: „Čovjek niječe da ima narav koju predodređuje njegova tjelesnost, koja obilježava ljudsko biće. On sam niječe vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije predodređena datost nego nešto što on sam sebi stvara. Muškarac i žena kao datost stvaranja, kao narav ljudske osobe, više ne postoje. Čovjek poriče vlastitu prirodu.“ Bilo bi korisno znati na što su točno muškarci i žene “predodređeni.” Jednako tako, autori bi trebali pojasniti slučajeve u kojima jedna svetica Ivana Orleanska djeluje kao vojskovođa, tj. sudjeluje u djelatnosti koja je za to vrijeme smatrana potpuno suprotna “naravnoj” konstituciji žene. (Ovaj element se spominje čak i na njenom suđenju).

Zatim autori pišu: Naime, dok čovjek s jedne strane danas sve više osjeća da ipak ne može do beskraja manipulirati prirodom, nego da mora, ako je želi spasiti i sačuvati, koliko-toliko poštivati zakonitosti koje su u nju upisane, s druge strane, kad se radi o njegovoj vlastitoj prirodi, to ne želi i ne će, nego se i dalje prema njoj i zakonima u nju upisanima odnosi posve samovoljno.Ako se autori već priklanjaju biološkom esencijalizmu, bilo bi također krajnje neophodno da objasne na što su “predodređene” osobe koje imaju nestandardnu kromosomsku strukturu, prema kojoj su na genetičkom planu “i muškarci i žene.” Mogu li takve osobe uopće naći svoje mjesto u Crkvi? Što je točno njihov plan?

A onda još jedan zbunjujući segment: No kad je u pitanju sam čovjek, kao da nestaju zgražanje i osuda, a manipuliranje i eksperimentiranje njegovom vlastitom prirodom postaju pohvalni i poželjni. Kako to razumjeti? Kako objasniti toliku zabrinutost za budućnost prirode, a poigravati se budućnošću čovjeka, koji je kruna svega što je Bog stvorio? Evo savjeta – društveni fenomeni se mogu razumjeti tako da se o njima čita relevantne studije i da se ti fenomeni onda u svjetlu tih novih spoznaja kritički prosuđuju. Ako biskupi doista misle da u suvremenim društvima ne postoji zabrinutost za budućnost čovjeka ili da su dopuštena sva “poigravanja” onda se bojimo da je ta zbunjenost vrlo duboka.

7. Čovjek, remek-djelo stvaranja

Znajući to, ne dopustimo da ni mi koji ispovijedamo vjeru u Boga Stvoritelja, ni ikoji čovjek, a pogotovo nitko od malenih, tj. djece i mladeži, ne upadne u tu smrtonosnu mrežu. Nemojmo se bojati biti ljudima kakvima nas je Bog zamislio i stvorio. Nemojmo preotimati Bogu njegovo mjesto i ulogu. Ne stavljajmo se na Božje mjesto. Prihvatimo biti njegova stvorenja, njegova djeca. To je jedini put do istinske slobode, sreće i ljudske punine.

Želimo osvijestiti autorima ovog teksta da imaju veliku odgovornost pred Bogom Stvoriteljem ponajprije se podrobno upoznati s fenomenima o kojima pišu, a onda s velikom pastoralnom osjetljivošću (umjesto s nizom generaliziranih tvrdnji) pristupiti problematici koja je za nju vezana. Nakon više od pola stoljeća istraživanja o ljudskoj seksualnosti i društvenoj konstrukciji muškog i ženskog ponašanja, to je čin elementarnog poštovanja prema društvu i kulturi u kojoj se nalazimo. Kao što je navedeno u uvodu, jedan od temeljnih poziva Crkve je osluškivati i čitati znakove vremena. Osluškivati i čitati sugerira vrlo pažljiv angažman i tek se nakon njega o nečemu može vjerodostojno i legitimno govoriti. Nažalost, duboko nas rastužuje činjenica da ovaj tekst niti izdaleka ne pokazuje takav angažman. Ovaj tekst kao službeni dokument Hrvatske biskupske konferencije, može imati iznimno loše posljedice. Ne samo da će svi kritičari Crkve imati sada imati službeni tekst koji pokazuje da autori nisu upoznati čak ni s osnovnim pojmovima društvenih znanosti, već će i mnogi vjernici osjetiti duboko razočaranje nizom pamfletističkih floskula koje se ovdje nalaze. Iako tekst vrvi patosom, autori kao da ne shvaćaju ozbiljnosti i trud koji podrobna analiza zahtjeva, te svoje izjave baziraju, po našem sudu, na površnom čitanju publikacija intoniranih strahom i kulturnom paranojom. Ne vidimo načina da ovakav tekst poluči pozitivan društveni rezultat. Naprotiv, on može samo u nizu čitatelja dalje proširiti brojne predrasude, strahove i neistine.

Završni paragraf započinje riječima: Najbolji odgovor na izazov nove ideologije jest autentičan navještaj i življenje evanđelja.”

I tu se potpuno slažemo. Dakako, razilazimo se u prosudbi je li pisanje neinformiranog teksta poduprtog sa svega sedam fusnota od kojih su tri govori, a jedna naslov s tipfelerom, ispunjenog generalizacijama i neargumentiranim frazama doista autentičan navještaj i življenje evanđelja.

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 40 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 47,848 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: