VJETAR

VJEra TrAži Razum – Blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Isus – zaštitnik ateizma

Briton Riviere - Kušnja u divljini

Ateist bi trebao, kao i vjernik, ako se već tako izjašnjava, duboko ući u dramu svojih stavova, pitanja i protupitanja. I na njega se odnosi Isusovo pitanje. I on je, kao i vjernik, upućen na krik s Golgote. Stoga je nakaradno da se vjernik naziva takvim bez ikakva odnosa i drame prema Bogu, kao i da se ateist naziva takvim bez odnosa i drame prema onoj praznini koja mu se nameće. I vjeru i ateizam trebala bi obilježavati pokretljivost i traženje.

Piše: Denis Jurić


Ateizam se kroz povijest javljao tek kroz stavove pojedinaca ili manjih skupina koje kao takve nisu mogle ostaviti velikog utjecaja na cjelokupno čovječanstvo. Tek se pojavom novovjekovnog strujanja misli ozbiljno dolazi do pitanja je li Bog uopće potreban svijetu i čovjeku. Ne razlažući cjelokupnu problematiku strujanja i uzroka novovjekovnoga ateizma, dovoljno je tek spomenuti likove kao što su Karl Marx, Sigmund Freud i Ludwig Feuerbach. Oni su, naime, najzaslužniji za postajanje ateizma svjetonazorom koji će se naglo raširiti Europom i šire. Tlo je bilo pripremljeno, na čemu je, nažalost, i sama religija neumorno radila.

Tako se, zamorena potrošenom religijom a duha velikog apetita, europska misao počela ozbiljno i sustavno zalagati za onakvu izvjesnost koja će biti slobodna od bilo kojeg drugog autoriteta osim uma. Razvitak znanosti odbacio je tako sve ono što nije ulazilo u okvir njezine metode, zaboravivši da postoje stvari koje izmiču svim metodama. Odijelivši se i od filozofije, znanosti su se odijelile i od filozofskog nerješivog neznanja o počelu i smislu. Jer filozofija nema okvira svoga bavljenja. Njezina pitanja sadržavaju ono neugodno „zapravo“, koje zahtjeva više, ulazeći u trenutak prije plača dok čovjek još bijaše zadovoljan tišinom pupčane vrpce. Ostala je zadaća filozofije da sve samodostatno znanje ovoga svijeta dovodi u sklad s neznanjem. Tako stvara melodiju koja se neizostavno sastoji od zvuka i tišine. Tko bi čuo zvuk kad ga ne bi najavila neka tajanstvena tišina?

Danas su ipak svi manje – više svjesni da ni jedna krajnost ne može završiti bez posljedica za čovjeka. I znanost je postala svjesna da ne može cjelokupnu zbilju podvrgnuti svojoj metodi te samu sebe apsolutizirati. Nužan je dijalog svih spektara čovjekove egzistencije da bi se koračalo putem istine prema njoj samoj, pa tako i dijalog vjere (religije) i ateizma. No zašto se i ateizam uspavao u mlakosti? I zašto se ja kao vjernik osjećam ponekad većim ateistom nego neki koji se tako u potpunosti izjašnjava?

Dok je Isusov život izdisao posljednje trenutke na Golgoti, u njemu se rađalo, dramatiziralo ono što danas nazivamo ateizmom. U gorkoj sumnji i strahoti smrti koja iznjedri trenutak najveće osamljenosti on ispušta krik osamljenog čovjeka. Krik za uporištem, svrhom, napokon životom – svim onim što stane u gorkom zazivu „Bože!“. Isus nije zaobišao dramu smrti, kao što nije zaobilazio ni dramu života. On je bio i pravi ateist jer je njega u tim strašnim događajima plašio, a ne veselio „nedostatak“ Boga. No svijet kao da je zaboravio strahote do kojih ga je doveo „nedostatak“ Boga koji je nadomješten „nadčovjekom“. Stoga mi je teško prihvatiti ateizam kao klicanje, koji ne shvaća da bi trebao biti krik.

Upravo takva pokretljivost ljudskoga duha, koja se očituje u grču umiranja i straha ali i snazi života, ukazuje na to da je čudan životni stav koji se flegmatično, banalno odnosi prema onim krajnjim pitanjima ljudske egzistencije, te svrhovitosti svijeta uopće. Dobro se prisjetiti Goetheovog „Fausta“ koji shvaća da, nakon što je sve proučio, i dalje jadan zna koliko je i znao. Uviđa da ništa ne može do kraja sa sigurnošću znati, a to će mu srce razderati. Ukoliko se i kod vjernika i kod ateista ne razdire srce zbog zbilje koja neprestano izmiče, može se govoriti o obostranom zastranjenju u puki trend trenutka, poput obučenih ali mrtvih lutki u izlogu. Stoga se s pravom čudilo svima onima koji se nazivaju vjernicima, a kupaju se u mlakoj kupki – dok biblijski Bog poziva čovjeka da bude ili hladan ili vruć, nipošto mlak. Teologija i njezina kritika neprestano bruje upravo o uspavanim vjernicima, njihovim vođama te doktrinama i običajima. I sam Isus je bio svjestan da se tek iz snage čovjekove nutrine može događati aktivan život, razbijati zlo, koračati ka istini i otvarati drugima i Drugome. Isus „tjera“ na budnost i iskazivanje vlastitog života. On propituje neprestano i one koji mu se najodanijima čine „a što ti kažeš tko sam ja?“.

Još više čudi kako se sve više ljudi izjašnjava ateistima ne mareći pri tome trebaju li opravdati svoj stav. Sve više je ljudi koji žive ateizam sa smiješkom. Stoga se postavlja pitanje je li to i ateizam postao tek trendom koji se smjestio u izlog. Trendom koji se inače prihvaća samo zato što je nešto novo i neuobičajeno, bez obzira je li do kraja utemeljeno ili ne. Je li to izraz potisnutosti religije jer ti ljudi imaju osjećaj da im religija nema više što dati novoga? Religija se ipak bori da razumski opravda postojanost vjere pa ne bi li se to trebalo očekivati i od ateizma? Opasnost mlakosti i flegmatičnosti kakva se pripisuje vjeri sada se može pripisati i ateizmu. Stoga mu se s pravom, kao i vjeri, može suprotstaviti dramatični Isusov ateizam.

Ateist bi trebao, kao i vjernik, ako se već tako izjašnjava, duboko ući u dramu svojih stavova, pitanja i protupitanja. I na njega se odnosi Isusovo pitanje. I on je, kao i vjernik, upućen na krik s Golgote. Stoga je nakaradno da se vjernik naziva takvim bez ikakva odnosa i drame prema Bogu, kao i da se ateist naziva takvim bez odnosa i drame prema onoj praznini koja mu se nameće. I vjeru i ateizam trebala bi obilježavati pokretljivost i traženje. To im je ipak zajedničko i samo s takvim ateizmom moguće je dijalogizirati.

Na koncu se želi reći da bi ateizam sebe trebao shvaćati kao krik, a ne kao usklik!
Dok se shvaća kao usklik, on se šepuri ovim svijetom poput kakvog modernog trenda koji je željan izloga. On se trsi da objasni već provjereno nepostojanje Boga. Podsjeća me na predizborne kampanje u kojima je stalo samo da “mi” budemo na vlasti. Bez obzira na vrijednost onoga tko zbilja jest. To mu jedina briga. On se moli za vlastitu promidžbu, da čovjek bude na vlasti samoga sebe utapajući se u bezbrižne i polovične stavove, ne pitajući se – a šta onda!

Naprotiv, kao krik ateizam mi je mnogo bliži. On se ne šepuri, već grči u havariji samoće, u munjevitoj čežnji da me netko utješi. Tada dramatično nastojim osluškivati sve te upijati svaku mrvu svijeta. Tražeći tako svuda oko sebe raspučena sjemena prostrijeljena transcedentnim. Onim nečim što sve tjera na rast, što sve ukorjenjuje.
Ovaj ateizam se moli za raspučenost, za vlastito dokinuće jer je ružan i ogavno bolan. Za prostrijeljenost odnosom koji ponovo budi divljenje. U posljednjem trenutku on se neće oduprijeti da sebe liši apsolutiziranja te podigne ruke predaje, kao pred cijevi oružja. Ne sluteć da ga netko tako lakše dohva
ća. Jer prekid najveće samoće nastaje onda kada čovjek poviče: „Više ne mogu sam!“. Stoga je Isusov krik imenovan kao „Bože!“ ono jedino što i ateizam čini vjerodostojnim. Jer to je krik najveće sumnje ikada. Čuvajući vjeru od čistokrvnog dogmatizma i nastrane uvjerenosti, Isus tako čuva i ateizam od lagodnosti i usklika bezbrižnosti. Tako je isti Isus iz Nazareta postao zaštitnikom i ateizma.

Oglasi

Adekvatno reagiraj - objaviti će se samo imenom i prezimenom potpisani komentari koji se drže teme i koji su potkrijepljeni argumentima, ili su pak misaoni dodatak temi.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 27/07/2015 by in Gost komentator, Razmišljanja and tagged , , , .

Upiši Email kako bi primao notifikacije o novim postovima

Pridruži se 39 drugih sljedbenika

Prati blog na Twitteru

Kliknuli ste

  • 46,575 puta
Follow VJETAR on WordPress.com
%d bloggers like this: